Vrlo jednostavno, zar ne? Badava mislite da su gore, među sultanima i vezirima, računi složeniji nego među susjedima i esnafima. Ove riječi izgovara egipatski sultan Kaitbaj u knjizi “Slučaj Džem” Vere Mutafčieve, velike bugarske književnice i povjesničarke (rođena 1929. u Sofiji, preminula 2009.). Iako je knjiga izašla 1967. i gotovo odmah postala svjetski klasik, u Hrvatskoj je objavljena tek 2016. godine u izdanju Sandorfa i, nasreću, još je možete kupiti u boljim knjižarama. Toplo je preporučujem. Džem, brat sultana Bajazita, isti onaj čiju je sudbinu proučavao nesretni mladić Ćamil, zbog čega je završio u zatvoru čekajući da fra Petar ispriča njegovu priču kroz pero Ive Andrića u “Prokletoj avliji”. Nažalost, tu knjigu lakše je pronaći u antikvarijatima nego u boljim knjižarama.
Kroz slučaj Džem Vera Mutafčieva progovara o svijetu davne prošlosti, 15. stoljeća, o svijetu hladnog rata i dvaju blokova, o svijetu nas danas, a, kako se čini, i o svijetu naših unuka i praunuka. Ta velika afera u kojoj je Osmansko Carstvo plaćalo čak pola svog dohotka (zamislite da danas SAD plaća nekome pola svog BDP-a?!) čuvanje, točnije zatočeništvo, sultana Džema kod vitezova Ivanovaca, odnosno na zapadu. Ali ujedno, kroz slučaj Džem, Osmanlije i zapad prvi put počinju razgovarati – kakvi god ti razgovori bili – riječima, a ne ratom. Ali egipatski sultan Kaitbaj, ispostavit će se da je on posljednji egipatski sultan, u svom citatu ne govori toliko o tome koliko su stvari, gdje god se one odvijale, u kojim god centrima moći, vladama, dvorovima i konferencijskim dvoranama, ustvari jednostavne. One su iste kao i naši odnosi s prijateljima, rodbinom i susjedima. Ulozi su drugačiji, ali motivi i ponašanja su ista. Zato je potpuno bedasto vjerovati u komplicirane teorije zavjere. Nema ih. Ili barem nisu komplicirane. Naši političari nisu nesposobni i korumpirani jer su razvili nevjerojatne sposobnosti i složene procese korupcije nego iz jednostavnog razloga - jer nikome ne odgovara poštovati zakon.
Proces je jednostavan – ja tebi, ti meni, baš kao među prijateljima, rodbinom i susjedima. Postoji samo jedna razlika – jednostavni računi među rodbinom i prijateljima samo su njihova stvar, a jednostavne račune među moćnicima uglavnom plaćaju drugi. Neki nesretni Džem ili neki nesretni Džemovi. Zato roman, a i Kaitbajeva izjava, govori njima onda, nama danas i onima sutra. Kako? Pa i na to odgovara Vera u romanu:
“… zašto smatrate da je upravo vaš današnji svijet razdiran nepomirljivim proturječjima? Zašto je – usprkos tisućljetnom iskustvu – čovječanstvo sklono svakog pojedinog dana zavaravati se da upravo taj dan predstavlja najvišu točku u ljudskoj povijesti?”