Vatra koja je progutala Notre Dame u Parizu u ponedjeljak, teško oštetivši zgradu koja je stajala više od osam stoljeća, djeluje kao da nema presedana. U jednu ruku, to i jest tako: Kako bi se inače moglo opisati gutanje vatre zgrade koja je stajala tako dugo da svjedoči toliko zapadnoeuropske povijesti? U drugu ruku, Notre Dame je jedna u dugom nizu katedrala koje su poharali požari i ratovi.
Stari Sv. Pavao, London, 1135.-1666.
Gradnja ove katedrale počela je 1087., iste godine u kojoj je veći dio grada poharao požar, da bi sve još i produljio požar iz 1135. Gradnja ove katedrale bila je već četvrti pokušaj gradnje crkve posvećene Sv. Pavlu na tom mjestu. Ranije tri također su bile uništene. Konačna gradnja današnjeg "Old St. Paul'sa" počela je tek nakon što je požar iz 1666. uništio sve ono što je postojalo na tom mjestu prije toga i nakon što su vlasti odlučile srušiti sve ostatke stare građevine kako bi napravile mjesta na zovu.
Sv. Martin, Utrecht, 1253.
Ovu crkvu ustanovio je franački kler oko 630. godine. U 9. stoljeću uništili su je Normani, u 10. stoljeću iznova je izgrađena, da bi 1253. godine bila djelomično uništena. Katedralu u gotičkom stilu koja danas stoji na ovom mjestu, s ponovnom gradnjom započeli su 1254. To nije bio i kraj nevolja ove crkve. Sedam stoljeća poslije, 1964., katedrali se u jednoj oluji urušio središnji brod.
Notre Dame, Reims, Prvi svjetski rat
Ovu katedralu na samom počeku rata 1914. pogodilo je više od 20 njemačkih granata. Zapalile su se drvene skele, odakle je vatra zahvatila i krov od hrastovine. Od vrućine rastopilo se olovo kojim je krov bio učvršćen, a potom je krenulo sve redom. Zapalile su se drvene klupe, oštećeni su vitraji na prozorima, stupovi, kipovi... Zgradu su granate pogađale opet i 1917. i 1918. godine. Tek 1938. crkvu su sasvim obnovili i opet otvorili.
Santa Maria Del Mar, Barcelona, 1936.
U kasnom 14. stoljeću biskup Barcelone Pere Planella posvetio je ovu katedralu. Bazilika se uspješno opirala burnim stoljećima sve dok u srpnju 1936. nije zapaljena u Španjolskom građanskom ratu. Gorjela je 11 dana, uništen je barokni oltar, ali su se održali zidovi, stupovi i dio vitraja.
Katedrala u Kölnu, Drugi svjetski rat
Drugi svjetski rat došao je tek kao posljednje iskušenje. Prethodno su Porajnje 1794. okupirale francuske revolucionarne trupe i katedralu su koristile kao mjesto za zatočavanje ratnih zarobljenika. 1797. i 1798. zatvorenici su drveni namještaj koristili kao ogrjevni materijal. Nadbiskupija Köln iznova je ustanovljena tek 1821. godine. Dva tornja katedrale dovršena su u 1860-ima i 1870-ima. Katedrala je najgore stradala u Drugom svjetskom ratu. U bombardiranjima pri kraju rata pogodilo ju je 14 velikih eksplozivnih granata i 70 zapaljivih bomba. Uništenje kulturnih dobara nije bilo tako veliko jer su ljudi koji su brinuli o katedrali, savršeno svjesni što se sprema gradu, na vrijeme uklonili srednjovjekovne prozore, a ono što se nije dalo ukloniti, zaštićeno je vrećama pijeska. Na 700. obljetnicu polaganja kamena temeljca, 1948., proglašeno je dovršenje obnove kora i poprečnog broda.
St. Mel's, Irska, 2009.
Katedrala je sagrađena u 19. stoljeću. Sve je bilo u redu do Božića 2009. kada je nesretnim slučajem izbio požar. Obnova je trajala pet godina, do 2014.
