Književnost i kultura
357 prikaza

Poznata japanska arhitektica za Express: Nekad su cijeli gradovi izgorjeli zbog drva

1/10
Profimedia
Kazuyo Sejima, slavna japanska arhitektica, otkriva svoj put do arhitekture. Naglašava važnost istraživanja, suradnje i lokalne prilagodbe u projektiranju. Arhitektura je proces koji ljudi oživljavaju

Na 25. Danima Orisa ovog lipnja u KD “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu gostovala je jedna od najutjecajnijih suvremenih arhitektica, Kazuyo Sejima. Drugi joj je to put da se predstavlja na Danima Orisa – gostovala je i 2011. godine, netom nakon što je za svoj rad s Ryue Nishizawom nagrađena Pritzkerom, nagradom kojoj tepaju da je “arhitektonski Nobel”. Zajednički ured SANAA osnovali su 1995. godine, iako i dalje djeluju i kao samostalni arhitekti. Kazuyo Sejima rođena je 1956. godine u gradu Mito u Japanu. Tijekom odrastanja nije dolazila u doticaj s umjetnosti, nije se imala prilike upoznati s fotografijom ili filmom, i nije imala pojam o arhitekturi gotovo uopće. Tek na studiju otkriva interes za struku kojom će se baviti ostatak života i koju će i sama uvelike obilježiti. Po završetku studija počinje raditi u uredu koji vodi veliki japanski arhitekt Toyo Ito. Upravo je ona u njegov ured uvela praksu izrade arhitektonskih modela, odnosno maketa. Godine 1987. pokreće vlastiti ured, u koji kao pripravnik dolazi arhitekt Ryue Nishizawa te joj uskoro postaje i ravnopravni suradnik. Sa zajedničkim uredom rade uglavnom na projektima većeg mjerila i sudjeluju na međunarodnim natječajima, pa se tako među njihova najuspješnija ostvarenja ubrajaju Rolex Learning Center u Lausannei u Švicarskoj, Louvre u francuskom Lensu, New Art Museum u New Yorku, kampus Sveučilišta Bocconi u Milanu, Sydney Modern Museum, Serpentine Pavilion u Londonu iz 2009... U svom portfoliju Kazuyo Sejima ima uglavnom stambenu arhitekturu, onu namijenjenu obrazovanju i kulturi – muzeje, galerije, izložbene prostore. Ali ne mora biti da će te namjene i trajno ostati. I sama naglašava, na korisnicima je da daju prostoru namjenu. Njezina je arhitektura slobodnih formi, podređenih kretanju i sagledavanju, a ne programu, otvorena i unutar sebe i prema okolini. Zaigrana u prostornim odnosima, a gotovo asketska u oblikovanju. Nikada nametljiva, bez težnje za velebnim, već uklopljena u okoliš, ponizna prema kontekstu.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.