Kora je jedanaestogodišnja djevojčica koja pokušava razumjeti odrasle, pronaći svoje mjesto u svijetu i suočiti se s promjenama koje prijete njezinu domu. Na svom putovanju, uz pomoć prijatelja i bića iz slavenske mitologije, otkriva snagu znanja, hrabrosti i brige za prirodu. Kroz susrete s čudesnim stvorenjima, šumskim životinjama, novim prijateljima i vrlo stvarnim problemima, Kora otkriva da su znanje, suosjećanje i hrabrost ključni za promjenu. I za svijet. I za nju samu.
Što ju je inspiriralo da napiše roman smješten u čarolijom prožetim lokacijama Gorskog kotara gdje “žive” bića iz mitova i legendi, vile i vilenjaci i čuvari šuma, po čemu se razlikuje pisati za djecu i odrasle te čitaju li danas mladi dovoljno, otkriva nam autorica Blažić.
Express: Molim vas nekoliko riječi o vašem novom romanu ‘Kora i začarani izvor’?
Riječ je o romanu fantastike s elementima slavenske i goranske mitologije. Djevojčica Kora živi s obitelji u Tršću i jedne se večeri, prateći neobičnu krijesnicu, izgubi u šumi. Tamo susreće vilenjaka Marika i s njime počinje otkrivati zašto se svi u šumi odjednom gube i kakve veze s time ima začarani izvor. To je baza radnje, a izvor o kojemu govorim je zapravo izvor Kupe. U romanu se pojavljuju stvarne lokacije Gorskog kotara, kao i likovi i bića iz goranskih legendi i mitova, poput Petra Klepca, Polnočnjaka, pancikula, bukavaca... No sama je priča originalna, nije rekreacija nekog konkretnog mita, a Kora je obična djevojčica kojoj se počinju događati neuobičajene stvari.
Express: Što vas je inspiriralo da napišete roman idealan za ljubitelje dječjeg fantasyja i Harryja Pottera, koji žele knjigu koja diše hrvatski?
Čitavi Gorski kotar, od čabarskog kraja do Golubinjaka i doline Kupe, obiluje lokacijama koje imaju veliki literarni potencijal. Samo mjesto i boravak tamo su mi bili dovoljna inspiracija. Također sam oduvijek imala želju napisati nešto za djecu, pa se spajanje toga dvoje činilo kao logična ideja.
Prva slika koju sam imala u glavi bila je djevojčica koja živi u golemom žiru usred šume i prati krijesnicu u mrak. To je bio početak. Kad sam počela dublje istraživati o goranskoj mitologiji i dječjoj literaturi smještenoj u taj prostor, shvatila sam da ih zapravo uopće nema puno, pogotovo ne u novijoj književnosti. To mi je bila dodatna motivacija, i tako su se počela razvijati prva poglavlja.
Express: Po čemu se razlikuje pisati za djecu i odrasle (iako ovaj roman jednako očarava i starije)?
Prije Kore se nisam bacila u pisanje za djecu jer mi se činilo iznimno zahtjevnim. Treba promijeniti perspektivu, prilagoditi jezik, balansirati otvorenost i prikladnost za tu dob, a pritom ostati vjeran vlastitoj viziji i idejama. S druge strane, nemam iza sebe desetke objavljenih romana i specifičan stil kojeg se držim, pa sam možda lakše uskočila u drugačiji tip pripovijedanja. I jednom kad jesam, bilo je oslobađajuće i veliki gušt - dakle, nema puno razlike. Ali lijepo je i korisno pročistiti riječi i fokusirati se na bitno, a i boraviti neko vrijeme u tom pozitivnom svijetu dječje mašte. Plus, djeca su genijalna publika. Iskrena, znatiželjna, zabavna, otvorena. I zahvalna.
Često se spominje kako djeca više uopće ne čitaju, i iako je istina da su sveprisutni digitalni sadržaji promijenili navike, lako je generacije stavljati u isti koš. Djeca čitaju ako ih se na to potakne, ako u čitanju pronađu uživanje i zabavu ili ako na primjeru vide da knjige vrijede. Kad sam jednog od svojih najmlađih testnih čitatelja pitala voli li čitati, rekao je da ne voli. Minutu poslije ispričao je kako obožava čitati ‘Gregov dnevnik’. Nažalost naš školski sustav čitanje svodi na moranje, riječ lektira ima negativnu konotaciju, fali suvremenosti i postoji ‘ispravno’ štivo, kao i ispravno unificirano tumačenje i mišljenje. A upravo će malac koji doma poskrivećki čita ‘Gregov dnevnik’ jednog dana vjerojatno hodočastiti knjižnicama. U zadnje su vrijeme i audio knjige postale pristupačne, a slušati nekoga kako pripovijeda nam je svima odmalena prirodno. I to može razviti ljubav prema čitanju, važna je priča, a zvuk, slično kao i knjiga, nudi prostor da dijete imaginira vlastiti vizualni svijet i likove, što nije slučaj s drugim medijima.
Express: Često se bavite tematikom fantastike, je li to vaš omiljeni žanr i zbog čega?
Iako volim razne žanrove, kroz fantastiku sam u djetinjstvu shvatila što sve iskustvo čitanja zapravo može biti i dokud ljudske ideje mogu sezati. Tolkien, Astrid Lindgren, Ursula Le Guin, J.K. Rowling, svi su oni stvorili svjetove beskrajnih mogućnosti, i tad sam počela stvarati i vlastite. Nešto kasnije sam otkrila i znanstvenu fantastiku i ostale autore koji su mi danas važni i koji zamišljaju neke drugačije društvene odnose, koncepte i budućnosti, a opet u fokusu imaju čovjeka. Žanr spekulativne fikcije pruža tu slobodu i širinu, i zato mi je jedan od dražih u čitanju, a ispostavilo se i u pisanju.
Express: Navedeni roman smješten je u Gorskom kotaru - ima li on posebno mjesto u vašem srcu i zašto?
Često odlazim u Tršće u Gorskom kotaru, tamo imam obiteljsku kuću, i to mi je drugo doma. Prve stranice Kore su i nastale u toj kući. I neka druga mjesta koja volim posjećivati u Gorskom kotaru mi jednostavno nečime zrače, kao što je dolina Kupe i sam izvor. Bilo je samo pitanje vremena kad ću to iskoristiti.
U Hrvatskoj se radilo book trailera, ali nisam dosad vidjela da su teaseri povezani niti da su se kreativno koristile lokacije iz romana. Naravno, mi smo ovdje imali prednost što nam je Gorski kotar iza ugla, i zahvaljujući ekipi DOP Produkcije nastali su videi koji na ovaj ili onaj način reflektiraju duh Korine priče. U zadnjem smo traileru koristili i ilustracije mlade Klare Stilinović Tušek koja je tušem i perom predivno obogatila roman. U razvoju je i animirani film ‘Kora i začarani izvor’, kratki i dugometražni, nakon što mi je HAVC podržao scenarij za adaptaciju. Ima tu još puno posla i koraka, ali već mi se sviđa smjer u kojem ide, i malo je reći da sam uzbuđena vidjeti kako će sve skupa izgledati. Iako je vezana za Gorski kotar, priča je univerzalna, i zato mislim da će dobro funkcionirati i u filmu. Drago mi je podijeliti i da je u pripremama i kazališna predstava o Kori koju će režirati Arija Rizvić. Uskoro ćemo podijeliti više informacija o svemu.
Express: Glazba korištena za podlogu je od Mobyja, zašto ste se odlučili baš za tu glazbu?
Moby mi je drag glazbenik, a osim što mi se sviđa njegova glazba, blizak mi je i po svjetonazorskim pitanjima, pogotovo odnosu prema prirodi i pravima životinja. Kad se pojavila vijest da je u okviru projekta mobygratis omogućio pristup bazi njegovih dosad neobjavljenih pjesama, to se činilo kao super prilika.
Priče sam počela pisati u osnovnoj školi. Kratke priče, romane (odnosno njihove početke), pjesme... Tijekom gimnazije i fakulteta sve je to bilo sa strane, bez pokazivanja i definitivno bez plana objave, kako je česti slučaj s autorima. Ali idealiziranje života u kojem se bavim pisanjem je uvijek bilo tu negdje. Prekretnica se dogodila nakon što sam prijavila ‘Anaru’ na natječaj za neobjavljene rukopise Naklade Cranium, čisto iz potrebe za nekim novim momentom i makar odbijenicom s konstruktivnim komentarom, i godinu dana poslije imala sam svoju prvu knjigu u rukama. Osim kratkih priča, Kora je drugi rukopis koji je izašao. Sad radim na nastavku, kao i na još jednom romanu za djecu (ovoga puta ZF), a želja mi je do kraja godine dovršiti i jedan kraći roman za odrasle. Klasični komentar: puno ideja, a malo vremena, iako je sve izvedivo. Još radim na disciplini, jer samo iz kontinuiteta uspijevam proizvesti nešto što mi na kraju ima smisla.
Express: Kako najviše volite provoditi slobodno vrijeme, imate li neki hobi, bavite li se još suvremenim plesom?
Po tom sam pitanju prilično predvidiva. Šuma, pas, knjige, filmovi, kreativa, ljudi... Plesom sam se aktivnije bavila godinama, sad malo manje, ali je i dalje tu. Trenutačno slobodno vrijeme ovoga ljeta planiram posvetiti pisanju, jer u ovoj fazi (a u Hrvatskoj često i u kasnijim fazama) baviti se književnošću znači imati još jedan hobi. I to je sasvim u redu, to sam odabrala i to želim. Ako se stvari ikad preokrenu, nitko sretniji od mene. A do tada: raditi, smišljati, ne čekati i sanjati. U slobodno vrijeme.:)
