"Autokorekcije" su najnovija zbirka priča i u nas popularnog izraelskog spisatelja (i filmaša) Etgara Kereta prevedena na hrvatski. Recentnu knjigu objavila je Fraktura, za prijevod s hebrejskog zaslužna je Laila Šprajc, dok izdanje nosi urednički potpis Monike Herceg. Majstor kratke forme i u ovoj se knjizi bavi suvremenim temama i našim suvremenicima, ali i univerzalnim svevremenskim temama, u rasponu od onih religijskih pa do filozofskih. Pri tome zadržava pitkost i jednostavnost izraza sa često ubojitim, praskavim rečenicama iako progovara o temama kakove su simulacija života, paralelni svemir, putovanje kroz vrijeme, reinkarnacija, umjetna inteligencija i njezin utjecaj na ljudski mozak, život u metaverzumu.
Naravno, tu su i sveprisutni startupovi, Tinder profili, Zoom komunikacija... Dakle sve ono što vole i čime se danas najviše služe mla(đ)i, kojima Keret, istini za volju, više ne pripada (rođen je 1967. godine), ali što očito dovoljno dobro poznaje. U takvu pisanju izraelski autor zadržava potpunu kontrolu nad napisanim i iznimnu lucidnost u kojoj se ironija pripetava s groteskom, a opušteni, pomalo kišonovski humor s dubinskim, metafizičkim propitivanjem sadašnjice.
Neke su mu priče doista krokiji koji djeluju tek kao skice za neku daljnju razradu, namjerno ostavljeni bez poante i maksimalno razbarušeni. A neke istinska remek-djela literarne empatičnosti i dovršenosti, kao što je to, primjerice, satirična priča "Solo", u kojoj umjetna inteligencija ljudima nudi mogućnost nalaženja virtualne srodne duše pomoću Fakulteta za usamljeničke znanosti. Ili topla priča "Vjeverice" o reinkarnaciji nenadomjestivog životnog partnera i još toplija priča "Potres", u kojoj se autor pomalo usputno, ali dojmljivo, bavi i složenom temom abortusa i odnosa pojedinca prema novom životu koji je po prirodi stvari sukreacija, a ne samo individualni čin i individualno pravo.
Keret je svakako i majstor u opisivanju ljubavnih krahova do kojih dolazi bilo preljubom, bilo sveopćom monotonijom u koju tako lako mogu upasti ljudske jedinke, ali podjednako uvjerljivo piše i o poteškoćama koje stoje pred ljudima koji pokušavaju naći adekvatnu partnericu ili partnera pa su u tim nastojanjima spremni na sve. Jako je interesantna i pomalo jezovita, hičkokovska priča "Hipotetsko pitanje" u kojoj nevini i apstraktni razgovor jednog para dovodi do surovog, gotovo neobjašnjivog femicida. Ali femicid nije jedina pojava o kojoj Keret progovara diskretno i nenavijački, ali s puno poštovanja i obzira.
Bavi se on i covidom, stalno najavljivanim krajem svijeta, ali i vječnim izraelsko-palestinskim sukobom, i to u pričama "Pas za psa", "Cigareta zdravlja" i "Namjera". U "Psu za psa" vrlo plastično opisuje (su)život izraelskih i arapskih zajednica koje povezuje priča o automobilskoj nesreći u kojoj visoki, bradati čovjek s arapskom bijelom kapicom pregazi psa čiji je vlasnik židovski dječak pa njegov brat želi zapaliti psa Arapima kako bi im se osvetio. U "Namjeri" se čak bavi hamasovskim pokoljem iz listopada 2023. godine, ali i pokušajem čovjeka da molitvom utječe na stvarnost kako bi je promijenio nabolje ili bar ublažio posljedice nedjela.
Simptomatična je tu i priča po kojoj je cijela zbirka dobila ime, a koja se bavi poslovnim čovjekom kojemu se, kao i u poznatom filmu "Beskrajni dan", stalno ponavlja jutarnje buđenje nakon kojega doživljava tragediju koju u novijim, a bolno istim buđenjima pokušava izbjeći. A je li moguće izbjeći sudbinu, i to barem u maštovitoj piščevoj fikciji, morate otkriti sami, čitajući punokrvne Keretove priče koje su zapravo naše, biografske priče, u čemu je i tajna njihove neodoljivosti.
