Leksikografski zavod Miroslav Krleža središnja je hrvatska ustanova koja neprekinuto radi već 75 godina, od osnutka 1950. godine. Osnivanje je potaknuo Miroslav Krleža koji je bio i dugogodišnji ravnatelj, a od 1984. godine Zavod nosi njegovo ime. Riječ je o ustanovi koja već niz godina izrađuje brojne enciklopedije i leksikone, a sve se to odvija u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici, u prostoru koji podsjeća na knjižnice, hodnike ili dvorane iz nekog filma. Povodom velike obljetnice prošetali smo se upravo tim hodnicima i porazgovarali s ljudima koji stoje iza rada ove institucije te koji izrađuju upravo one enciklopedije i leksikone s kojima se danas susreću sve generacije, i u tiskanom i u digitalnom obliku.
“Leksikografski zavod osnovan je 1950. godine odlukom jugoslavenske vlade, na Krležin poticaj, no sama ideja da bi u Hrvatskoj trebala postojati jedna ustanova te vrste znatno je starija, bilo je nekoliko pokušaja da se na hrvatskom jeziku počnu izdavati enciklopedije. Najozbiljniji pokušaj bio je krajem 1930-ih godina kada je katolički intelektualac i erudit Mate Ujević pokrenuo Hrvatsku enciklopediju. Ukupno je izašlo pet svezaka te enciklopedije, ona je danas potpuno digitalizirana i može se pregledavati na našim stranicama. Iako je riječ o enciklopediji koja je izlazila u jedno ratno doba i u doba kontrolirane javnosti, ona je zapravo u većini svojeg sadržaja ostala primjer objektivnosti, nije bila bitnije kontaminirana zahtjevima tadašnjeg poretka. Ipak, nakon Drugog svjetskog rata odlučeno je da se ta enciklopedija neće nastaviti dalje od slova E, no 1950. godine Ujević i njegovi suradnici zaposlili su se upravo u Zavodu te su zajedno s Krležom nastavili s radom”, rekao nam je dr. sc. Filip Hameršak, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Leksikografski zavod izdao je niz enciklopedija, poput općih, pomorske, medicinske, tehničke, filmske i šumarske, ali i regionalnih enciklopedija, a u njegovu sklopu djeluje i kartografska sastavnica, što je pridonijelo izdavanju brojnih atlasa svijeta i Europe te Hrvatskoga povijesnoga atlasa, kojega ovih dana izlazi već treće dopunjeno izdanje. U izdanju Zavoda objavljeni su i brojni leksikoni, čije se objavljivanje intenziviralo 1990-ih godina, a danas se posebno izdvaja Hrvatski biografski leksikon.
“Moramo se sjetiti da u ono doba kada je Zavod pokrenut nije bilo televizije, nije bilo interneta, nije bilo takvih popularnih izvora znanja, ali ni popularnih izvora dezinformacija. Sama nastavna i znanstvena produkcija također je bila drugačija. Znanstvene monografije manje su se tiskale, izlazio je daleko manji broj znanstvenih časopisa, a i tiskani su udžbenici bili rijetkost tako da su specijalistička, pa i opća izdanja Zavoda dugi niz godina nadomještala temeljnu znanstvenu i nastavnu literaturu, odnosno udžbenike. I sam se sjećam kako su nam i na Pravnom i na Filozofskom fakultetu literatura iz nekih predmeta bili enciklopedijski članci Leksikografskog zavoda. Također, enciklopedije su imale dulju uporabnu vrijednost jer su sporije zastarijevale, no danas imamo i internetsko izdanje nove Hrvatske enciklopedije i to su članci koji se svakodnevno ažuriraju. Čim se, recimo, provede novi popis stanovništva, mi možemo unijeti te podatke. Kada je počela pandemija, otvorili smo novi članak gdje smo obradili i načine prenošenja i vrste cjepiva, a mogli smo brzo reagirati i kada su bili potresi, o kojima su se iznosile neistinite informacije”, govori nam Hameršak.
Iako danas postoji znatno veća količina znanstvene i nastavne literature, izdanja Leksikografskog zavoda i dalje su izuzetno popularna među učenicima i studentima, o čemu svjedoči i jedan događaj od prije godinu dana, koji nam je također Hameršak prepričao:
“Dogodilo se da je u ovom dijelu grada nestalo struje te su ispala iz pogona i internetska izdanja Leksikografskog zavoda. Sjećam se kako su se tada po raznim forumima pojavljivale objave poput ‘Zna li netko što se događa s Leksikografskim zavodom? Evo baš završavam jedan tekst i htio sam neke stvari provjeriti, a sada ne mogu’. Već je bila ponoć, a ljudi su takve stvari ispitivali.”
Leksikografi zaposleni u Zavodu brojne tekstove pišu i sami te sami provode istraživanja, a neki od njih specijalizirani su za točno određena područja te često objavljuju i radove u znanstvenim publikacijama izvan Zavoda. Prilikom izrade enciklopedija često angažiraju i brojne stručnjake iz pojedinih područja te im dodjeljuju tko će što pisati, a čitav posao Leksikografskog zavoda istovremeno se može opisati kao znanstveni rad, ali i kao rad na popularizaciji znanosti jer su članci u njihovim enciklopedijama pisani specifičnim stilom koji održava balans između jednostavnog i složenog, a također nisu ni preopširni ni prekratki te mogu poslužiti kao školska ili visokoškolska literatura, ali također i kao jednostavan način za provjeravanje ili otkrivanje nekih informacija u svakodnevnom životu.
Izdanja Leksikografskog zavoda izuzetno su brojna, a jedno od temeljnih svakako je Hrvatska tehnička enciklopedija, pokrenuta 2014. godine, čiji je glavni urednik dr. sc. Zdenko Jecić, koji nam je u razgovoru predstavio taj projekt Zavoda.
“Hrvatska tehnička enciklopedija po više je stvari inovativna te predstavlja posebnosti u odnosu na ustaljenu praksu Leksikografskog zavoda. Naime, ona usporedno dolazi i u tiskanom i u digitalnom obliku. Naši se članci bez stanke objavljuju po internetu, jedan po jedan, kako bivaju dovršeni, a tiskano izdanje dolazi naknadno. Ono je predviđeno u četiri sveska, pri čemu svaki svezak obrađuje jedno tehničko područje. Prvi se tako bavi strojarstvom i brodogradnjom, drugi je posvećen raznovrsnim tehnologijama, poput kemijske ili grafičke tehnologije, treći koji sada završavamo bit će posvećen povijesti hrvatskog graditeljstva, a četvrti, posvećen elektrotehnici, javnosti će biti predstavljen za tri godine. Glavna posebnost ove enciklopedije upravo je činjenica da se članci najprije objavljuju na internetu, a tiskano izdanje posljedica je tog internetskog izdanja. Iako smo svjesni da je internetsko izdanje više čitano od tiskanoga izdanja, mi smo htjeli ostaviti trag i u knjižnicama, kako za buduće generacije, tako i za one generacije ljudi koji su još uvijek više orijentirani prema tiskanoj knjizi nego prema internetu”, rekao nam je Jecić, objašnjavajući nam posebnosti i značaj Hrvatske tehničke enciklopedije.
Ranije spomenuti Hrvatski biografski leksikon također je jedan od temeljnih projekata Leksikografskog zavoda, od 1983. do 2021. godine tiskano je devet njegovih svezaka, te rad na njemu i dalje traje, također uključujući proširenu internetsku inačicu.
“Riječ je o leksikonu koji abecednim redom donosi životopise Hrvata koji su ostavili trag u domovini ili u svijetu, kao i pripadnika drugih naroda koji su sudjelovali u životu hrvatskih zemalja. To je opći leksikon, što znači da pokriva sve struke i područja ljudskog djelovanja, od kulture, znanosti, sporta i slično. Projekt je pokrenut na inicijativu Miroslava Krleže, ali činjenica da traje tako dugi niz godina nije nikakva iznimka u leksikografskom radu na svjetskoj razini. Druge zemlje s leksikografskom tradicijom provode ovakve istraživački zahtjevne i opsežne projekte koji traju više desetljeća. Uz detaljne podatke o rođenju, obrazovanju i profesionalnom djelovanju, leksikon predstavlja i pojedinosti o kulturno-povijesnoj pozadini angažmana nekog pojedinca. U njemu se priređuju veće biografije poznatih osoba čije djelovanje nastojimo opisati što preglednije, ali tu su također i biografije manje poznatih osoba ili nepoznatih pojedinaca, o kojima se neke informacije često donose po prvi put, a čiji su izumi ili doprinosi unaprijedili naše društvo. Obrađujemo također i brojne poznate obitelji, poput, recimo, zadarske obitelji Luxardo, koja je bila poznata po proizvodnji maraskina”, govori nam dr. sc. Iva Mandušić, pomoćnica glavnog urednika Hrvatskog biografskog leksikona.
Izrada enciklopedije posao je koji uključuje mnogo različitih elemenata, od selekcije samih članaka kako bi se obuhvatilo sve što je važno, a izostavilo sve što je manje bitno ili suvišno, do boravka u knjižnicama i arhivima, gdje se pronalaze, “rudare” podatci iz niza izvora koji nisu digitalizirani i dostupni. Često taj posao uključuje i kontaktiranje obitelji osoba koje su uvrštene u neki leksikon ili traženje informacija o poduzećima koja su ugašena, a ponekad su potrebni tjedni kako bi se došlo do kvalitetnih informacija ili fotografija.
Najveći projekt Zavoda ipak je Hrvatska enciklopedija, projekt koji je u mnogočemu slijedio i Krležinu ideju Velike enciklopedije. Njezin je glavni urednik dr. sc. Bruno Kragić, koji je ujedno i glavni ravnatelj Zavoda i koji nam je ispričao o važnosti jedne takve enciklopedije:
“Hrvatska enciklopedija naslanja se na Krležinu ideju Velike enciklopedije, ali i na Ujevićevu enciklopediju koja je početkom 1940-ih godina i postavila standarde enciklopedizma u Hrvatskoj, i koja je poslužila kao stanoviti temelj za zavodsku opću enciklopediju koja je u tri izdanja izlazila od 1950-ih do 1980-ih. Opća enciklopedija je 1990-ih godina obnovljena kao Hrvatska enciklopedija te, zajedno s drugim, posebnim enciklopedijama – pomorskom, muzičkom, tehničkom, medicinskom, filmskom – zapravo čini jednu veliku cjelinu opće enciklopedije, a danas, kada više nema takvih tiskanih velikih enciklopedija, kada se vrijeme u tome smislu promijenilo, današnja Hrvatska enciklopedija kao opća enciklopedija na internetu pokušava zapravo malim koracima održati na životu tu Krležinu ideju velike opće enciklopedije. Mi širimo članke, održavamo članke, dopunjujemo članke te pokušavamo na taj način djelovati u smislu držanja i razvijanja nekih jezičnih i intelektualnih standarda naše zajednice. Prije desetak godina bili smo u strahu da će nas uništiti Wikipedia, danas se bojimo da će nas uništiti umjetna inteligencija, no i ona će se zapravo služiti enciklopedijom. Nama je zapravo zadaća da proizvodimo što više kvalitetnog enciklopedijskog sadržaja i teksta kojim će se služiti i ti jezično-informatički modeli koji će uzimati naš tekst. Pa ako čitatelji i ne dođu direktno do nas, nego čitaju informacije preko umjetne inteligencije, nema veze ako se ta inteligencija koristi našim tekstovima i našom građom i onim kako smo mi pisali. Mi vjerujemo da mi održavamo te standarde i na taj način pridonosimo zapravo kulturi naše zemlje.”
Za kraj, u razgovoru s gospodinom Kragićem osvrnuli smo se i na budućnost enciklopedija, odnosno na budućnost leksikografskog rada općenito, te na pitanje o tome zašto je važno da
Hrvatska ima svoju enciklopediju i kako se naša Hrvatska enciklopedija razlikuje od ostalih svjetskih enciklopedija.
“Mislim da svaka nacionalna kultura treba imati i svoju opću enciklopediju jer nijedna opća enciklopedija nije ista, svaka daje i sagledavanje opće građe iz prizme vlastite nacionalne kulture. Nedavno sam se vratio iz Rima gdje smo imali konferenciju Mreže europskih enciklopedija, koju smo osnovali prije nekoliko godina upravo ovdje u Zagrebu, i u raznim razgovorima na konferenciji uspoređivali smo naše članke o općim stvarima, o općim terminima i vidjeli smo koliko smo zapravo i slični i različiti i koliko se možemo međusobno nadopunjavati. I to je po meni još jedan razlog zašto bi enciklopedija trebala postojati bez obzira na globaliziranost ovoga svijeta jer ona zapravo postiže tu neku ravnotežu, taj balans između općeg i nacionalnog”, rekao nam je Kragić.
Leksikografski zavod u svojih se 75 godina postojanja svakako dokazao kao ustanova koja je dala izniman doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi, ali i održavanju i podizanju hrvatskog intelektualnog standarda općenito. Njihova produkcija svojim se brojkama i raznovrsnošću može mjeriti sa sličnim djelatnostima na najvećim svjetskim jezicima, a njihova digitalizacija sadržaja, redovito ažuriranje i dopunjavanje članaka te brzo pronalaženje i obrađivanje novih informacija pokazuju kako je uistinu riječ o ustanovi koja nastoji odgovarati na aktualne kulturne i društvene potrebe i odnose te koja će sa svojim besprijekornim radom zasigurno nastaviti tijekom idućih 75 godina, ali i nakon toga.
