Tema 24. Sa(n)jma knjige u Istri je 'Sloboda'. U današnjem svijetu više ne možemo uzeti zdravo za gotovo sigurnu budućnost liberalne demokracije, čije su se dvije ključne komponente – prava pojedinca i volja većine – kako se čini, ozbiljno zaratile. Strah od multietničkog društva u kombinaciji sa stagnacijom životnih standarda okrenuo je velik broj birača protiv liberalnih vrijednosti. Prijeti li nam 'demokracija bez slobode'?
Mene zanima zašto je jedino među bijelim kršćanima ta multietničnost problematična. Osjećaj krivnje? Lupaju li imigranti na vrata poraženih misionara? Normalno da se najveća paranoja širi iz današnjih nacionalnih centralnih komiteta ili crkve, a onda političke naci amebe koriste svoje medijske trenutke da bi brlogu objasnile higijenske užance na zadanu temu. Demokracija i sloboda ne moraju ići zajedno, i nisu nikada. Demokracija je starogrčki robovlasnički izum, definiran kao parabola koja je preskočila robove. Što su oni bili, marva, namještaj, alat? Grčko-rimski stil. A tek sloboda... Što je to?
Hrvatsko društvo oštro je podijeljeno po ideološkim pitanjima na 'ustaše' i 'partizane'. Čini se da su slične polarizacije prisutne u velikom broju zemalja, kao primjerice u Italiji i Poljskoj. Velika Britanija podijeljena je na proeuropljane i probreksitovce, SAD na pristaše i protivnike Donalda Trumpa. Čini se da je u doba društvenih mreža i novih internetskih tehnologija sve teže postići društveni konsenzus. Koji su mogući razlozi za to?
Divide et impera (podijeli pa vladaj) i Fac et excusa (djeluj sad, kasnije se ispričavaj) stare su maksime koje su upravo na snazi. Imamo kakve takve šanse dok konfrontacija traje. Strah me je da će sve prave vrijednosti na kojima počiva ova načeta civilizacija nestati bestraga kad pobjednici budu obznanili ispričnicu.
Ovogodišnji je Sa(n)jam knjige u Istri posvećen pokojnom Predragu Luciću, koji je ujedno i glavni lik u nekim od vaših ondje izloženih ilustracija, kao što su to također mnoga poznata lica, primjerice Oliver Frljić, ali i aktualni premijer Plenković, Tito... Koga biste od aktera trenutačne hrvatske scene - kulturne, političke, društvene - svakako uključili u 'ples slobode' iz naslova izložbe, a koga isključili? Postoje li hrvatski političari kojima biste dali svoj glas?
Da, ima na izložbi i set ilustracija posvećenih Duji, mojemu mladom bratu. To su one ilustracije nastale same od sebe, a ne kao baš naručeni posao. Cijela izložba nosi naslov po jednom od tih uradaka. Na taj ples samo se mogu odazvati njegova i moja braća i sestre, svima drugima podij je zabranjen. Političarima općenito i zasebice. Bahato geslo svih demokratskih, alo! grčko-rimskim stilom, izabranih političara, vlada ili predsjednika je - što se bunite, pa izabrali ste me! E pa, ja ne izlazim na glasanje i nema političara, odavde do Rapa Nui, istočno ni zapadno, sjeverno ni južno, koji zaslužuje moj glas ako to nije psovka.
Svojedobno ste pokušali ostvariti karijeru strip crtača u inozemstvu. Brojnim hrvatskim autorima to je i uspjelo. Koji je to faktor koji je vama nedostajao da biste i vi uspjeli?
Pomalo mi ide na neku stvar ta općeprihvaćena teorija o mojem neuspjehu. Odakle im i odakle Vama to da nisam, i za koga nisam, uspio, koga sam izdao: Vas, prijatelje, Kolindu, kućni savjet, ligu borbe protiv para nazalno asfaltnih gljivica, a? Ili da se poslužim objašnjenjem Leonarda Cohena u vezi njegove pjesme 'Izdajnik', u kojoj govori o osjećaju koji nas obuzme kad izdamo misiju koju smo kao morali ispuniti, a nismo uspjeli, pa kaže kako je naš pravi zadatak i bio ne ispuniti zadanu misiju, te kako je veća hrabrost ostati uspravan i bez osjećaja krivnje, u to ime, pred nevoljom koju ste svojim odustajanjem otrpili. Ako nisam 'uspio', to je bilo odmah na startu jer, prije više od četrdeset godina, kad sam se odlučio profesionalno baviti stripom i jedina mi je želja bila biti najamni strip crtač, kao i svi velikani tog medija kojima sam se divio - dobio sam šup kartu. Od tada se bavim stripom na svoj način, tjeram neku svoju poetiku. Četrdeset godina na vlastitim tračnicama, na vlastitom gorivu i sagorijevanju, možda to i je neki zabačeni kolodvor izvan i komercijalnih i underground linija, ali je moj, a to, moli' ću lijepo, nije ni veleizdaja, niti tu ima krivnje, niti mi itko ima pravo suditi za to.
Nedavno je umro legendarni autor stripa Stan Lee koji je osmislio niz superjunaka, poput Hulka i Spidermana. Kakav je vaš odnos prema komercijalnom stripu? Može li se Marvelov svemir smatrati strip umjetnošću?
Kako da vam na to odgovorim, a da ne uvrijedim drage kolege koji su danas dio tog marvelovskog korpusa, a naročito svojeg izdavača i prijatelja Vladu Šagadina, koji je povodom Leejeve smrti napisao za Jutarnji predivan esej, kako samo to Vlado već zna. Stvar je valjda generacijska. Mene su odgojili, stripom inficirali nekakvi drugačiji roto junaci, više likovi, a ne superjunaci i heroji. Tako da nemam što tu reći, nemam riječi. Mogućim riječima, da sam 'uspio' bio bih američki ili francuski crtač i vjerojatno bi me odavno dotakla ta Leeova legenda, ali ovakvog 'neuspješnog' nije me dirnula. Dirnulo me to što je vijest o smrti Stana Leeja izašla kao prva u 'Vijestima iz kulture', dok vijest o važnoj izložbi samozatajnog, a velikog splitskog umjetnika Momčila Goluba nije opće postala vijest. E to su kultura i ponašanje. Današnje.
Svoj strip-album 'List vode, Atlantida' posvetili ste legendarnom Hugu Prattu. Osim njega, koji su vaši strip uzori?
I to je još jedan fejk koji se širi od uha do uha. Posvetio sam ga bratu, tad teško bolesnom, a ne Prattu. Niti sam ga Prattu posvetio niti je to strip o Hugu Prattu, kako ga krste neupućeni. Lik Huga Pratta iskoristio sam da bude moj Vergilije, moj vodič u potrazi za otokom s blagom, mojim otokom, mojim blagom, mojim stripom. Još plovimo prema Argentini srebrnim mjesecom obasjani. Hugo Pratt se kao uzor teško probio do mene. Kad sam se prvi put sreo s Cortom rekao sam, tko je ovaj, nema pojma crtati, bez veze je skroz na skroz. Tek mnogo godina kasnije shvatio sam Prattovu mudrost i uvidio da njegov crtež nije stil crtanja, nego čisti goli rukopis priče. Moja prva reakcija bila je takva zato što sam odgojen na velikanima avanturističkog novinskog stripa, od Fostera, Raymonda, Hampsona, Godwina, Salinasa, Breccie do domaćih Julesa, Bekera i Maurovića. Svi nabrojeni, osim Maurovića i ponešto Breccie, njegovali su čist i jasan crtež. Maurović, genije, predavao je crteže u rukopisu, kao i godinama poslije Pratt.
Split je grad u kojem ste rođeni i u kojem ste uglavnom živjeli. Koliko se promijenio od vremena vašeg djetinjstva? Kakav je današnji Split? Čini se da je polarizacija društva izražena baš u Splitu.
Ako nešto opravdava naziv 'banana split', to je ovaj današnji raspolućeni Split, grad već desetljećima u rukama primata. Nitko mi, pa ni nitkovi, ne može zatuć' ljubav prema nečemu što se zove Split, ali ne želim biti majmun, a ni banane mi nisu neki artikl.
Vaš je grad 'stvorio' niz genijalnih humorista. Miljenko Smoje, Ćićo Senjanović i Predrag Lucić, nažalost, više nisu s nama. Postoje li među mladima u Splitu njihovi nasljednici?
Nemam pojma. Iskreno.
