U ovoj zbirci od tri novele, rijeka je sveprisutna, odlučujuća sila u životima ljudi. I dok rijeka teče smireno, nepromijenjeno, životi ljudi se mijenjaju. Rađaju se, imaju svoje snove koje ostvaruju, na kraju blijede i umiru, dok rijeka traje, dočekujući neke druge ljude. Ljudski život pored vode djeluje maleno, krhko i gotovo beznačajno, dok sebi čovjek tijekom vijeka daje pravo prisvajati vodu, kao da mu ona doista i pripada, utvarajući sebi da je gospodar nečega. Iako se “Na rijekama”, nizozemskog pisca Martina Michaela Driessena (1954.), doima kao knjižica koju čitatelj može preletjeti tijekom jedne večeri, ispostavlja se da ovo nije jednostavno štivo te od čitatelja zahtijeva vrijeme, interes i koncentraciju. Narativno tkivo bogato je lokalnim nizozemskim običajima s početka 20. stoljeća i obiluje dragocjenim autentičnim detaljima života ljudi ruralnih krajeva. Autor također ne polazi utabanim pripovjedačkim stazama te priču uvijek odvodi u nenadanom smjeru, često samo načinjući jednu misao i ideju, a nikad je dalje ne pojašnjavajući, kao da bi time popustio banalnom spisateljskom porivu da sve objasni čitatelju. Od tri novele, kao najkompleksnija i najvještije ispripovijedana iskače druga naziva “Put na Mjesec”. Ona se rasteže uzduž cijelog jednog ljudskog života, prateći dvojicu dječaka, sina vlasnika tvrtke koja se bavi splavarenjem trupaca i najamnog radnika, jednostavnog i skromnog dječaka. Jedan od dječaka zove se Julius te ga autor avanture dvojice dječaka, a kasnije i muškaraca, dovodi u vezu s Julesom Verneom i njegovim avanturističkim romanima. Dječaci najprije rade s trupcima i splavima na rijeci Wilde Rodach, kao mladići na Majni, da bi naposljetku kao odrasli muškarci dospjeli na Rajnu. No dolazak na najveću rijeku, i naposljetku starenje, samo će ih nagnati da krenu natrag, putem svojega djetinjstva i slobode.
