U najvećem dijelu svoje šezdesetogodišnje povijesti Eurosong se držao lakih nota i izbjegavao teške teme. Krvavi ratovi, brutalne diktature i masovna kršenja ljudskih prava nisu dopirali do tradicionalne proljetne zabavno-glazbene smotre europskih nacionalnih televizijskih kuća. Prije pola stoljeća je tijesna pobjeda mlade madridske pjevačice Massiel ispred favoriziranog Cliffa Richarda odvela Pjesmu Eurovizije 1969. u Francovu Španjolsku, ali to nije nikoga uznemirilo.
U to predinternetsko doba rijetki su mogli skužiti kako je senzacionalna 21-godišnja laureatkinja upala u natjecanje sasvim slučajno jer je frankistička Television Espanola u posljednji trenutak otpisala ranije izabranog predstavnika Joana Manuela Serrata, kantautora iz Barcelone, koji je želio pjevati samo na katalonskom jeziku.
Uoči prvog i do danas jedinog Eurosonga održanog u Madridu nisu zabilježeni nikakvi pozivi na bojkot, a domaćini su srdačno dočekali i zagrebačku ekipu JRT-a, u kojoj su bili Ivica Krajač s Kvartetom 4M i dirigent Miljenko Prohaska.
Eurovizijska suradnja odvijala se neometano, premda Titova Jugoslavija nije imala diplomatske odnose s Francovom Španjolskom. Spletke i intrige mogle su se povremeno uočiti u raspodjeli glasova, ali televizijski prijenos bio je pedantno očišćen od politički obojenih provokacija i to se nepisano pravilo održalo sve do Pjesme Eurovizije 2016. u Stockholmu, gdje je ukrajinska predstavnica Jamala pobijedila s pjesmom "1944", kojom je evocirala tragičan egzodus krimskih Tatara u Staljinovim čistkama.
Ruska televizija Prvi kanal odgovorila je na provokaciju tako što je za preklanjsko natjecanje u Kijevu prijavila Juliju Samoylovu, koja se otprije nalazila na ukrajinskoj crnoj listi zbog gostovanja na Krimu. Ukrajinci su Juliji zabranili ulazak u zemlju, Rusi su neuspješno pregovarali s Europskom radiodifuzijskom unijom (EBU) o njezinu nastupu preko videolinka, no to je sve u svemu bio minoran incident, bilateralni problemčić, brzo zaboravljen baš kao onaj iz 2009., kad je gruzijska televizija GPB odustala od Eurosonga u Moskvi jer joj nije prošla prijava s pjesmom "We Don’t Wanna Put In".
Žešću i dugotrajniju frku oko Eurosonga može isprovocirati jedino najava natjecanja u Izraelu, što se dalo naslutiti već po prvim reakcijama na prošlogodišnju lisabonsku pobjedu Nette Barzilai, koju je premijer Benjamin Netanyahu oduševljeno pozdravio kao značajan uspjeh u vanjskim poslovima i još jedan veliki dar za Jeruzalem nakon otvaranja američkog veleposlanstva u nazočnosti Ivanke Trump.
Dan poslije Nettina slavlja na Eurosongu bio je najkrvaviji u višemjesečim okršajima izraelske vojske i palestinskih prosvjednika na granici Pojasa Gaze. Izraelski vojnici su tog dana ubili 58 i ranili 1200 Palestinaca. Privremena pacifikacija pobunjene palestinske enklave okončana je sa 190 mrtvih i gotovo 10.000 ozlijeđenih. Primarna meta bili su militanti Hamasa, ali pokraj njih su nastradali nedužni civili, djeca, medicinske sestre, liječnici, novinari...
Aktivisti propalestinskog BDS-a, predvođeni Rogerom Watersom, odgovorili su peticijom protiv održavanja Pjesme Eurovizije 2019. u Izraelu, koju je podržalo više stotina renomiranih europskih i australskih glazbenika, filmaša i televizijskih prezentera, između ostalih Brian Eno, Peter Gabriel, Aki Kaurismaki, Nils Petter Molvaer, Nick Seymour iz Crowded House i članovi benda Wolf Alice. Nije im se pridružio nitko iz Hrvatske, ali jest nekolicina izraelskih glazbenika.
Islandska televizija RUV ignorirala je peticiju s istim zahtjevom koju je potpisalo 23.000 građana, čak 10% punoljetnih stanovnika otoka. Zakuhalo se i na BBC-ju, gdje su cure iz londonskog pop punk trija The Tuts demonstrativno odbile poziv za sudjelovanje u britanskim kvalifikacijama. Međutim, Europska radiodufuzijska unija je bez ikakve rasprave potvrdila izraelsko domaćinstvo Eurosonga, koji je na kraju zbog logističkih problema izmješten iz Jeruzalema u Tel Aviv.
Lakoglazbena manifestacija koju će u izravnom televizijskom prijenosu diljem svijeta pratiti oko 200 milijuna gledatelja tako je još jedanput skliznula u političku arenu, ali s dalekosežnijim posljedicama nego 1978., kad su Izhar Cohen & Alpahbeta u Parizu izborili prvu pobjedu za Izrael. Kako je izraelska televizija tad emitirala u crno-bijeloj tehnici, većina njihovih sunarodnjaka okrenula je antene prema susjednom Jordanu, koji je na JRTV-u već imao program u boji.
Kad je postalo jasno da su se izraelski predstavnici izdvojili kao ultimativni favoriti, Jordanci su usred televotinga naprasno prekinuli prijenos i u sljedećim vijestima objavili pobjedu belgijskog pjevača, inače drugoplasiranog u poretku. Od pet arapskih televizija s punopravnim članstvom u EBU, samo je marokanska SNRT jedanput poslala svoju predstavnicu na Pjesmu Eurovizije, i to 1980. jer te godine izraelska IBA nije sudjelovala zbog financijskih poteškoća.
Libanonska televizija TL bila je uredno prijavljena za natjecanje 2005. u Kijevu, ali je odustala kad je EBU zatražila jamstvo da će prenositi i nastup izraelske predstavnice.
U teškim prijeporima oko Eurosonga 2019. nije riječ samo o mjestu održavanja, nego i o odabranim terminima, 14. i 16. svibnja za polufinalne večeri te 18. svibnja za finale. Izraelci 14. svibnja slave Dan nezavisnosti, a Palestinci 15. svibnja obilježavaju Nakbu - dan katastrofe u znak sjećanja na početak prisilnog raseljavanja koje izraelske vlasti provode od 1948., pa su to uvijek nemirni i često krvavi dani.
Geopolitički eksperiment s "dvije države pod istim krovom" donio je bezbroj bezvrijednih mirovnih sporazuma i kratkotrajnih primirja. Najnovije je upravo potpisano, ali bez ikakve garancije da će potrajati barem do finala Eurosonga. A beskrajni sukobi ne pogađaju samo palestinski pojas Gaze i obližnja izraelska naselja. Neki dan je granata ispaljena s položaja Hamasa pala na obiteljsku kuću u Mishmeretu, sjeverno od Tel Aviva, i ranila sedmero.
Kako je Mishmeret udaljen svega 30-ak kilometara od velebne dvorane Tel Aviv Expo, koja će ugostiti Pjesmu Eurovizije, hrvatski bi predstavnik Roko Blažević, uz anđeoska krila za atraktivniji scenski nastup, možda trebao ponijeti na put i nešto dodatne opreme. Solidan pancirni prsluk od kevlara i kacigu za svaki slučaj. Tamo se u svakome momentu može ponovno zaratiti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Može li ovaj Jackxyuess rukom doseći sitniš iz džepa hlača?
šta ce mu krila kao da je u cirkusu