Za sve je kriv Staljin sa svojom suludom naredbom iz 1944. da se s Krima u središnju Aziju, najviše u Uzbekistan, deportira kompletna populacija tamošnjih Krimskih Tatara. Još i prije pobjede na Eurosongu prošle godine, ukrajinska jazz pjevačica Jamala objasnila je da ju je na pjesmu "1944." inspirirala teška životna priča njene prabake, Krimske Tatarke, koja je s tisućama drugih u tipično staljinističkim povijesnim uvjetima, deportirana godinu dana prije rata.
Jamala je uoči nastupa u finalu izjavila da je od hladnoće u vlaku umrla i sestra njene bake, te da su njeno tijelo vojnici potom samo izbacili iz vlaka. Staljin je na suludi potez bio potaknut navodnom podrškom Krimskih Tatara nacistima tijekom okupacije dijelova SSSR-a u Drugom svjetskom ratu. Povijesna je činjenica, međutim, da se na strani Trećeg Reicha u ratu borilo samo 9225 Krimskih Tatara, a da se čak 15 posto cjelokupne populacije njihovih odraslih muškaraca u ratu borilo u redovima Crvene armije.
Sama Jamala izjavila je da je njena obitelj u ratu bila na strani koja se borila za oslobođenje SSSR-a od nacista, odnosno u Crvenoj armiji. Unatoč tome, i oni su bili deportirani. Staljin je 1944. identičnu stvar učinio i Čečenima, te Ingušima, odnosno čak pola milijuna ljudi. I u tom slučaju opravdanje je bilo da su cijele etničke skupine surađivale s nacistima, iako to uopće nije točno. Samo Čečena, primjerice, u Crvenoj armiji bilo je čak 40.000.
Svi su oni priliku za vratiti se u svoj zavičaj dobili tek u 1980-ima. Krimskim Tatarima pomogao je reformistički sovjetski vođa Mihail Gorbačov. Prvo tako što su 1987. uopće smjeli javno prosvjedovati tražeći svoja prava, isključivo zahvaljujući Gorbačovljevoj politici Glasnosti, a potom, dvije godine poslije, i time što im je on i zakonski omogućio povratak.
Povratak imovine koju su u međuvremenu već desetljećima zauzimali etnički Rusi i Ukrajinci na Krimu, do danas nisu dočekali. Tatarski su se vođe nastavili tužiti na diskriminaciju i nakon osamostaljenja Ukrajine. Tvrdili su da nisu dobili nikakvu nadoknadu za pretrpljenu otimačinu i strahote, kao i to da ih se onemogućava u dobivanju administrativnih poslova.
Ukrajinski parlament Vrhovna Rada zakonski se pokrenuo tek nakon spornog proruskog referenduma o odvajanju Krima i pripojenju Ruskoj Federaciji iz ožujka 2014. Aneksiji Krima snažno su se protivili i Krimski Tatari. Rezoluciju kojom je deportaciju cijelog naroda iz 1944. proglasio genocidom, parlament u Kijevu izglasao je tek u studenom 2015.
