“Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna”, stoji tek prividno kao upozorenje, a zapravo kao ograda na početku svake priče čije “sličnosti” su mrvicu previše podudarne, a “slučajnosti” doista i nema. Autori se za njih odlučuju češće kako bi zaštitili sebe od mogućih sudskih progona, nego da u čitatelja umanje mogućnost razočaravanja. No Leonardo Padura, jedan od najprodavanijih, najprevođenijih i najnagrađivanijih suvremenih kubanskih pisaca, u svojem romanu “Zbogom, Hemingway”, petom iz serijala o (bivšem) inspektoru Mariju Condeu i prvom prevedenom na engleski jezik, ima valjani razlog postavljanju takvih barijera. Pozvan da sudjeluje u projektu “Književnost ili smrt” svojeg brazilskog izdavača odlučio je uhvatiti se u koštac s kubanskim godinama Ernesta Hemingwaya, ali i slikom koju ju je o američkom piscu za sebe stvorio. Kako je okus razočaranja prouzročenog drugima ipak blaži od onog izazvanog sebi samome, Padura u uvodnoj bilješci upućivanjem na poroznost granice između fikcije i stvarnosti zapravo podiže visoki zid među dvama svjetovima. Iako posve ukalupljen u kronološki slijed svojega života, njegov je Hemingway ipak izmaštani konstrukt i kao takvog ga treba tretirati. Jer njegov je roman, ipak, samo roman.
509
prikaza
Roman 'Zbogom Hemingway' je oproštajno pismo legendi
1/4
Vozeći slalom između jesenjih dana 1958. godine i sadašnjosti, Leonardo Padura u romanu ‘Zbogom, Hemingway’ mnogo više nego za ubojicom traga za autorom, za istinskom osobom, ličnošću u pozadini mita
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka