Sve uz plesačke točke pored onih zbora i orkestra. Iz takve prirode ovog ansambla zapravo se iščitava i odgovor na paradoks po kojem se diljem svijeta tijekom pustih desetljeća ansambl jedne svjetske vojne supersile dočekuje s dobrodošlicom i oduševljenjem. Na nekoliko metara od publike daleko od toga da ansambl grmi isključivo vojnu ili domoljubnu glazbu.
U program redovito ubacuju i pjesme zemalja u kojima gostuju, popularne skladbe iz sovjetskih ratnih filmova, klasičnu glazbu svakako, rusku romantiku, humor, samoironiju... Tako je i bilo moguće da kolokvijalno zvan Zbor Crvene armije 22. svibnja 2007., kratko nakon što je nastupio u Palais des Beaux Arts u Bruxellesu, nastupi i na improviziranom koncertu u samom sjedištu NATO-a.
I to unatoč tome što su odnosi između Rusije i NATO-a već tad bili "ne sasvim jednostavni" i što je već sljedeće godine uslijedila intervencija ruskih vojnih snaga u Gruziji. Ili u travnju 2005. na mjestu terorističkog napada na Twin Towers u New Yorku povodom 60. obljetnice susreta sovjetskih i američkih vojnika na Labi, kad su saveznici definitivno slomili Treći Reich. Od osnutka Ansambl Aleksandrov zamišljen je kao mekana sila vojske koju predstavlja, prvo sovjetske, potom ruske.
Taj duh danas se očituje i u takvim glazbenim epizodama kao što su verzije ansambla pjesama, poput "Happy" Pharrella Williamsa ili "Get Lucky" Daft Punka, usporedo s tradicionalnim repertoarom narodnih pjesama, kao što su "Kalinka" ili "Kaćuša". Kao najavu koncerta u Lisinskom, hrvatska koncertna dvorana ovako je opisala ansambl:
Hurrraaa!!!
"Kako bi se potpuno razumjela moć dubokih i snažnih glasova Zbora Crvene armije, u obzir treba uzeti i povijest same Rusije. Nemoguće je odijeliti jedno od drugoga. Zboru muškaraca, redom vojnika revolucije, temeljna je uloga da služi svojoj domovini i podupire je te podiže moral iscrpljenim trupama. Zbor čini doista tako - slavi revolucionarni ideal, omogućujući drugima da ponovno prožive duh Oktobarske revolucije i juriš na Zimski dvorac. Glasovi tih muškaraca, vojnika, za slušatelje Zbora postali su glas potpuno nove Rusije, glas Sovjeta".
U prvim godinama zbora to tako svakako jest bilo. Bez sumnje i onda kad je zbor nastupao pod imenom Crvene armije kako bi podizao borbeni duh milijuna sovjetskih vojnika nasuprot nacistima. Međutim, tvrditi da je to tako još i danas. Među 50 zemalja na svim kontinentima svijeta u kojima je Zbor Crvene armije nastupao nalazi se čak i Vatikan, kad je papa Ivan Pavao II. imao priliku čuti, među ostalim, njihovu "Ave Maria", koja je i inače standardan dio repertoara.
Činjenica je i to da NATO-ove službene stranice još pamte gostovanje glazbenih "crvenoarmejaca" u odorama u stožeru Sjevernoatlantskog saveza, kad se još nije činilo da bi neohladnoratovski sukob mogao opet tresti sve krhkije temelje čovječanstva. Ili da je ansambl s Leningrad Cowboysima na dodjeli MTV-jeve glazbene nagrade 1994. izvodio "Sweet Home Alabama". Do danas je onih 7000 nastupa diljem svijeta popratilo čak 20 milijuna ljudi. A sad spektakl u punom sastavu stiže i u Hrvatsku.
