Čudan svat taj Dimitrije Popović. Kažem li da je “iskompleksiran”, rijetko će tko ovaj atribut prepoznati dobronamjernim. Dapače, jamačno će zvučati ružno. Ipak, da ne bude zabune, ja tvrdim upravo to. Njegov je kompleks, poput svakoga drugog, jednostavan i bolan. U ovom slučaju jednostavan njemu, tegoban onima bez kompleksa. Naime, kompleks Dimitrija Popovića mogli bismo karakterizirati “davinčijevskim” ili, ako vam ljepše zvuči, “leonardovskim”, u kojemu se on snalazi kao riba u vodi. Postoji, doduše, još jedan, gori, a taj bismo najpreciznije označili “dimitrijevskim”, navlastitim ne njemu, jer žulja sve koji su više od njega ambiciozni, a manje daroviti, slabije obrazovani i informirani te uporniji, a nekreativniji. Ima moguće i obrazovanijih od njega ili uspješnijih u svom slikarskom zanatu, umješnijih mislilaca, jednako dobrih pisaca, no “problem” je u tome što je Popović istodobno vrhunski likovni umjetnik, iznimno inteligentan konceptualist, darovit pisac, dubokouman teoretik. Čovjek renesansnih dosega u nerenesansnom, a mogli bismo reći i antirenesansnom vremenu.
827
prikaza
'Slikarstvo i mržnja': Čudan je svat taj Dimitrije Popović
1/3
Da je ovu knjigu napisao povjesničar umjetnosti, estetičar ili filozof opće prakse, rekli bismo kako je čovjek odlično svladao svoj zanat. Ipak, formalnim je obrazovanjem Popović “samo” likovnjak
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
