Nedavno, 17. lipnja, slovenski glumac Klemen Slakonja, koji je oponašanjem Vladimira Putina satiričnom poskočicom "Putin, Putout" došao do više od 11 milijuna klikova na YouTubeu, dok je video o Donaldu Trumpu zasjeo na oznaku od tri milijuna, izbacio je video s Angelom Merkel. U budućnosti svoje snage namjerava usmjeriti na turskog predsjednika Erdogana, odnosno korejskog diktatora Kim Jong-una. Slakonja, koji je produkciju spota o Trumpu podmirio prikupljajući novce preko slovenske platforme Adrifund, tvrdi da su s 10.000 eura pokriveni tek osnovni troškovi spota za Trumpa.
Ovaj 32-godišnji glumac živi u Ljubljani s partnericom Mojcom Fatur, koja je priznata glumica, s kojom ima dva sina. Stalni je član ansambla Slovenskog narodnog kazališta, SNG Drama, a s redateljem Aleksandrom Popovskim ostvario je ulogu u predstavi "Tak si", koja je imala 160 repriza. Surađivao je i s Draganom Živadinovom i Eduardom Millerom, a njegov kreativni tim sačinjavaju režiser i suautor koncepta videospota Miha Knific te suautor glazbe Pier, dok se u posljednjom spotu aktivirao i Erik Margan. Prepoznatljiv je stil oponašanja i satiriziranja svjetskih glazbenih uspješnica na pola puta između sarkazma grupe Laibach i prpošne ludosti američkoga glumca, komičara i producenta "Weird Ala" Yankovicha.
Slakonja, koji je jedno od najpoznatijih televizijskih lica, široj je javnosti poznat kao komičar i parodičar. U svojoj je karijeri oponašao Chrisa Martina, Bon Jovija, Freddieja Mercurija, Stinga, Toma Jonesa, kao i Shakiru, a duet Erosa Ramazottija i Tine Turner u kojem je otpjevao obje role nadogradio je One Man Band Aid kao prijedlog za Euroviziju, s pjesmom "Slovenia Will Win", u kojem je otpjevao sve dionice. Od domaćih, nezaboravna je imitacija Olivera Dragojevića.
Otkad se bavite oponašanjem poznatih osoba i jeste li imali neke uzore u tom pogledu? U kontekstu slovenske kulture padaju na pamet Laibach, koji se na svoj način cijelo vrijeme sprdaju, ali i 'Weird Al' Yankovich? Što nam humor smije reći u odnosu na ono što se ne smije reći?
Svoje imitatorske sposobnosti počeo sam razvijati još u gimnaziji na gimnazijskim priredbama i lokalnom radiju, dok se profesionalno time bavim deset godina, kad me je splet okolnosti doveo do sudjelovanja u TV-emisiji legendarnog slovenskog imitatora Saše Hribara, koji je sa svojom radijskom emisijom 'Radio GA-GA' zapravo začetnik, otac imitacije i satire u Sloveniji. U njegovoj TV-emisiji sam nastupao u ulozi slovenskih glazbenika i još sam zahvalan za svu slobodu koju su mi dali pri stvaranju, i to s puke 22 godine.
Svu bi slobodu općenito morao imati i humor. Humor mora imati pravo da smije reći sve. Zapravo mi se čini da satira ljudima puno pruža. Ne samo smijeh, zabavu, prije svega nas može i puno toga naučiti. Skloniji smo novim informacijama, ako su prenesene na humoran način. Naravno, unutar granica dobrog ukusa, koje pak ne vrijede za sve ljude podjednako. Zato to nikako nije lagan posao.
Kakva je pozicija satire u slovenskoj javnosti, u Hrvatskoj su kolumnisti koji pišu na dnevnoj bazi jako popularni, iako se smatra da široke narodne mase nisu njihova publika, korektiva društva?
Saša Hribar i nakon 27 godina na nacionalnom radiju još fura svoju tjednu radijsku emisiju, koja i nakon svih tih godina još predstavlja vrh slovenske satire. Pojavljuju se i nekakve satiričke ilustracije, kolumne i manje TV emisije, no ikona ostaje Saša Hribar sa svojom ekipom i navedena emisija 'Radio GA-GA'. Ja sam sa svojim videima unutar emisija, koje sam vodio, već odradio slovensku političku scenu, tako da sem se sad usredotočio na inozemstvo.
Koje su vam omiljene kazališne role kao glumcu - vidio sam da ste surađivali s Popovskim i Živadinovim, a pretpostavljam i s Milerom?
Istina je, surađivao sam sa svim navedenim režiserima, kao član ansambla Slovenskog narodnog kazališta (SNG, op. aut.) Drama Ljubljana, a imam tu čast da mogu surađivati i s drugim priznatim režiserima... Sa svakim je režiserom svakako pomalo drukčije zajedno stvarati predstavu i teško bih izabrao tek jednu ulogu koja mi je omiljena. Najspecifičnija je predstava Gorana Vojnovića 'Tak si', koju je režirao Popovski, s kojim sudjelujem na istoj frekvenciji i u kojoj glumim deset uloga putnika taksija. Brze transformacije mi predstavljaju velik izazov i zaista uživam u njima.
Kakav osobno imate odnos prema kvalitativnom vrednovanju umjetničkog rada i gdje smatrate da je granica prelaska u trash?
Ne znam gdje je danas granica. Čini mi se, da je to što ljudi danas smatraju visokom umjetnošću ponekad čisti trash, dok je ono što smatramo za trash ponekad i visoka umjetnost.
Što nam govori o današnjici da su političari postali medijske zvijezde? Jeste li radi spota s Janšom imali problema?
Živimo u vremenima gdje televizijom vladaju reality showovi. U Sloveniji je tome svakako tako. Kamo god prebaciš - reality show. Čak i na trećem programu TV Slovenije, gdje prenose i sjednice iz parlamenta, kao da gledaš reality show. Ako instant medijskim zvezdama mogu postati obični ljudi koji se pojavljuju u reality showovima, kakve li su tek medijske zvijezde onda političari? Naš predsjednik Pahor je čak i Instagram zvijezda. To je odjek vremena u kojima živimo. I ne, zbog parodije 'Gangnam stylea', u kojoj sam imitirao Janšu, nisam imao nikakvih problema.
Biste li bili spremni parodirati i hrvatske i srpske ikone, kao Bono Vox ste već pjevali o međudržavnim odnosima?
I Olivera Dragojevića sam već imitirao u glazbenom spotu koji sam snimio za svoju emisiju. I da, imitiram i druge balkanske ikone. No kako trenutačno nemam emisiju, za svoj se YouTube kanal laćam globalnih faca.
Jeste li u spotove uložili vlastiti novac, produkcija se čini raskošna? O kolikim je troškovima riječ?
Zadnja tri spota (Putin, Trump, Merkel) financirao sam sasvim sam, tako je... Većinu troškova sam pokrio od sponzora, za Trumpa sam pomoću crowdfundinga prikupio 30.000 eura, ali na kraju mi još ni to nije bilo dovoljno. Tako da sam za realizacijo svojeg YouTube projekta morao posegnuti i u vlastiti džep. Tko ne riskira, ne profitira, tako kažu. Vjerujem da će mi se prije ili kasnije sve vratiti.
