Riječ je o prvom hororcu u povijesti koji je nominiran za Oscara za najbolji film, a uz pohvale kritike ‘The Exorcist’ je osvojio i gledatelje diljem svijeta zaradivši na kino blagajnama, te kroz brojna reizdanja na raznim medijima, ukupno više od 440 milijuna dolara. Scene u kojima se 12-godišnja Regan, koju je glumila Linda Blair, nekontrolirano trese ili govori dubokim muškim glasom, navodno đavoljim, ušle su u leksikone filmske povijesti i imaginaciju generacija, postavši standardni priručnik za ponašanje osoba zaposjednutih demonima.
Friedkin je svoj kultni film snimio a da nikad ni prije ni poslije toga nije vidio nijedan stvaran prizor istjerivanja đavla. Taj je propust 82-godišnji redatelj, možda u sklopu svojevrsne rekapitulacije vlastitog životnog puta, odlučio ispraviti 45 godina kasnije i nazočiti ‘pravoj stvari’, egzorcističkom ritualu koji je u svibnju 2016. vodio tada 91-godišnji otac Amorth.
Friedkin je dobio dopuštenje da malim kamkorderom snimi cijeli proces, a rezultat je 17-minutna snimka u jednom kadru istjerivanja demona iz ‘Cristine’, Talijanke u kasnim tridesetima koju je tijekom života već više puta zaposjedao Nečastivi. Kako sam tvrdi, Friedkin je seansu snimio bez posebnog plana, no kasnije je odlučio napraviti dugometražni dokumentarni film o egzorcizmu, svojevrsni nastavak fiktivnog egzorcizma iz ‘Istjerivača đavola’.
Tako je nastao ‘The Devil and Father Amorth’ premijerno prikazan prošlog mjeseca. Uz ‘Istjerivača đavola’ najpoznatiji Friedkinov film je ‘Francuska veza’ iz 1971. koji je osvojio pet Oscara, uključujući nagrade za najbolji film i najboljeg redatelja. Sredinom sedamdesetih Friedkin je uz Francisa Forda Coppolu i Petera Bogdanovicha bio smatran jednim od najvažnijih redatelja ‘novog Hollywooda’, a sljedećih desetak godina snimio je niz relativno zapaženih filmova, poput ‘Živjeti i umrijeti u L.A.-u’.
Nakon toga njegova je redateljska muza počela zamuckivati, a angažmani na novim projektima znatno su se prorijedili. Nakon duže pauze 2011. je snimio crnu komediju ‘Ubojiti Joe’ koja je imala dobar prijem kod kritike i osvojila jednu od nagrada u Veneciji – dijelom zbog toga što je riječ o solidnom filmu, a dijelom zbog posvete ostarjelom legendarnom redatelju. William Friedkin rođen je 1935. u Chicagu kao židov, a cijeloga se života deklarirao kao agnostik.
Nakon snimanja ‘Istjerivača đavla’ rekao je da nikada više neće raditi filmove o egzorcizmu, i to je obećanje uglavnom održao. Tijekom godina dobivao je brojne ponude da snimi nastavke ‘Exorcista’ ali je te ponude uporno odbijao čuvajući time svoj umjetnički integritet. Ipak, snimka Amorthova istjerivanja demona iz ‘Cristine’ pokazala se kao preveliki izazov i Friedkin ju je odlučio iskoristiti za svoj novi film o egzorcizmu, ovaj put dokumentarni, zaobišavši time svoje obećanje koje se odnosilo samo na ‘filmsku fikciju’.
Snimanje dokumentarca u Italiji također mu je bila dobra prilika za nostalgične reminiscencije mladosti i obilaske vjerskih znamenitosti u Rimu, što je vidljivo i iz samog filma koji povremeno djeluje poput turističkog vodiča. Friedkin je u filmu narator, a njegove dramatske pauze, dok najavljuje ritual egzorcizma ili stoji ispred neke prastare crkve i postavlja pitanja o đavoljoj prisutnosti, ponekad zvuče isforsirano, gotovo kao parodija.
Tijekom cijelog filma u pozadini se čuje jezovita ‘horor’ glazba, dok stručnjaci koji bi trebali komentirati parapsihološke fenomene prikazane u dokumentarcu odgovaraju prilično neodređeno. Friedkin tvrdi da je agnostik, ali kad kaže kako vjeruje da su ‘Božja moć i ljudska duša nespoznatljivi’, te da ne može povezati ‘Isusovo učenje s politikom Katoličke crkve’, čini nam se da je njegov agnosticizam ipak relativan – on ne dovodi u pitanje činjenicu da su Bog, ili Isus, stvarni.
‘The Devil and Father Amorth’ snimljen je upravo u takvoj duhovnoj atmosferi, a središnja točka ravnoteže oko koje su omotane silnice filma svakako je snimka egzorcističke seanse oca Amortha. ‘Cristina’ je simpatična žena iz gradića 200 kilometara udaljenog od Rima, navodno opsjednuta, koja je ljubazno pristala da njezinom devetom ritualu istjerivanja đavla nazoči i slavni redatelj iz Amerike.
Seansa se održava u dobro osvijetljenoj ovećoj prostoriji, prepunoj svetih sličica, u kojoj se osim oca Amortha i Cristine, i naravno Friedkina s kamkorderom, nalazi i dvadesetak Cristininih rođaka koji su se okupili kako bi joj dali podršku u istjerivanju demona. Dok Cristina polako ulazi u trans, otac Amorth ritualnim postupcima počinje poticati Đavla da se oglasi. Cristina ubrzo počinje ispuštati nerazumljive zvukove, njezino se tijelo sve snažnije trza, gotovo iskače iz stolice dok ga pridržava nekolicina rođaka koji zdušno sudjeluju i, sasvim je očito, vjeruju u terapeutski učinak seanse.
Na vrhuncu rituala Cristina počinje govoriti dubokim muškim glasom, a mi shvaćamo da smo slične scene već vidjeli – u originalnom Friedkinovom filmu iz 1973.! Skeptični gledatelj iz dokumentarca ‘The Devil and Father Amorth’ neće saznati puno toga novoga, osim možda da su ponegdje u ruralnoj Italiji i dalje snažno prisutne srednjovjekovne tradicije, i da je vizualni prosede originalnog ‘Istjerivača đavola’ zauzeo imaginaciju sotonologa i opsjednutih diljem svijeta.
Kao da se u nekoj neobičnoj povratnoj petlji filmska fikcija pomiješala sa stvarnošću, i da je stvarnost kopirala Hollywood, umjesto da bude obratno. Otac Amorth je tijekom cijelog rituala miran, gotovo spokojan - on samo radi svoj posao. A tog posla ima i previše. Govoreći o planovima Sotone, sam je otac Amorth upozoravao: ‘On prvo želi izazvati atomski rat kako bi s postojećim oružjem uništio cijeli svijet.
Zatim planira ljude udaljiti od Boga i natjerati ih u grijeh kako bi ih odveo u pakao’. Čak i ako zanemarimo neobičnu kronologiju Sotonina plana, možemo zaključiti da nas ne čeka baš blistava budućnost. Ipak, za neke od nas ideja o postojanju demonske antiteze nebeskoj providnosti ostaje zavodljiva, a možda se tajna Antikristove privlačnosti krije baš u riječima oca Amortha: ‘Isus kaže: poštujte Deset zapovjedi Božjih, a Đavao vam kaže: radite što hoćete.’ Vrag je u detalju.
