Daleke 1965., kad je imao samo 17 godina, britanski glazbeni wunderkind Andrew Lloyd Webber primio je pismo sljedećeg sadržaja: "Najdraži Andrew, rečeno mi je da tražiš tekstopisca za svoje skladbe koji ima 'ono nešto'. Budući da ja već neko vrijeme pišem pop pjesme - a osobito uživam pisati stihove - pitam se bi li se pristao susresti sa mnom? Tim Rice".
Andrew je pristao - i tako je rođena suradnja koja će već 1970. iznjedriti rock operu "Jesus Christ Superstar", djelo koje će im obojici uskoro osigurati mjesto u svjetskom glazbenom panteonu. Prvi put povezavši rock and roll i glazbeni teatar, opera o Isusu iz Nazareta podijelila je vjerske skupine, ali i osvojila ljestvice top lista.
Slavni broadwayski klasik o posljednjih sedam dana Isusova života u raznim je oblicima dosad zaživio i na hrvatskim pozornicama - prvi put u produkciji zagrebačkog Gradskog kazališta Komedije i režiji Vlade Štefančića 2000. godine. Osim što je ostao upamćen kao glazbeni spektakl broj jedan na ljestvici kazališnih i turističkih atrakcija grada te prvo uprizorenje nekog Lloyd Webberova djela u Hrvatskoj, Komedijin je "Superstar" lansirao pjevačku karijeru jednog od danas najpoznatijih hrvatskih tenor-baritona - Đanija Stipaničeva.
Nastupio je tad kao treća postava Isusa, a uoči premijere nove Komedijine produkcije slavne rock opere 23. ožujka u režiji Damira Lončara, Stipaničev, ovaj put u prvoj postavi, najavljuje predstavu koja bi se mogla po svemu mjeriti s onima na West Endu ili Broadwayu.
Evo nas, točno 19 godina kasnije, na istome mjestu, ista uloga. Sad ste zvijezda mjuzikla, onda ste bili posve nepoznati mladac - pretpostavljam da nije pretjerano reći da ne bi bilo ni Đanija Stipaničeva da nije bilo rock opere 'Jesus Christ Superstar'?
Đanija Stipaničeva kakav je danas sigurno ne bi bilo, jer tad nisam ni slutio da ću krenuti putem kazališta, da će to zapravo biti moj poziv i da ću se tako brzo tu ukorijeniti, udomaćiti u Komediji. Nakon što sam diplomirao 1999., nisam znao kud bih usmjerio svoj život, a onda se dogodio poziv Vlade Štefančića da se priključim već započetim probama na 'Jesusu' i tu se dogodio taj klik. Tako da - da, ta 2000. godina promijenila mi je život, 'Jesus Christ' mi je promijenio život, otvorio mi je širom oči i prigrlio sam teatar koji kao da je čekao na mene, a da ja to nisam znao.
Na premijernoj ste izvedbi čak imali manji problem s mikrofonom koji je otkazao poslušnost, ali ste svejedno trijumfirali.
Imao sam toliku tremu kakvu nikad ni prije ni poslije nisam upoznao: od straha, od odgovornosti, od nepoznatoga... Tresao sam se. Mikrofoni su se tad lijepili na čelo ispod perike, a ja sam se toliko znojio da mi je mikrofon već negdje nakon drugog songa prestao raditi pa sam do kraja prvog čina pjevao svom snagom, da pokušam nadjačati ansambl i orkestar. To nije bilo baš uspješno. Poslije su do mene došli komentari tipa: 'Tko je ovaj?' i, 'Di su ga našli?'. Pod pauzom su mi promijenili mikrofon i onda je u meni proradio dišpet - naravno da sam onda iz petnih žila povukao u drugom činu. I na kraju se dogodilo ono što svatko od nas sanja: skandiranje, ovacije...
Kako vam je bilo nakon toliko godina ponovno uskočiti u istu ulogu? Koliko se današnji Đani Stipaničev u izvedbenom, umjetničkom smislu razlikuje od tadašnjeg? Danas ste 19 godina stariji i iskusniji, možemo li onda očekivati 'starijeg i iskusnijeg' 'Isusa Krista Superstara'?
Tih 19 godina koje su protutnjale svakako su ostavile traga, ali onaj trag koji zovemo iskustvo. Sad na 'Isusa' gledam malo drugačijim očima. Isus je bio čovjek kao i svi drugi - živio je s ljudima, bio jedan od njih, sebe nije smatrao božanstvom, nije smatrao da je osobit. Tako ga ja čitam i doživljavam. I želio bih ga napraviti na način da bude jasno vidljivo da je on prijatelj tim ljudima koji ga okružuju, kojima želi pomoći i podučiti ih. Mislim da ga treba prikazati na najljudskiji, najtopliji način, i tako ću ga pokušati napraviti.
Zanimljivo je da tako vidite Isusa, jer jedna od ključnih tema rock opere je Isusovo osobno nasljeđe - prikazan je kao čovjek zabrinut oko toga hoće li ga se itko sjećati, što je posve u suprotnosti s biblijskim učenjem, prema kojemu on nije ni najmanje sumnjao u svoju 'slavu' i upravo mu je to pomoglo da izdrži muke na križu. 'Isus Krist Superstar' nije siguran ni u to postoji li uopće kraljevstvo božje, a vjerojatno najveća devijacija mjuzikla od Biblije je u potpunom izbjegavanju teme uskrsnuća - zavjesa se spušta na mrtvome Mesiji, ostavljajući publiku uz riječi koje dovode u pitanje tko je uopće Isus i što je postigao. Kako vi shvaćate kršćanstvo, jeste li vjernik ili mislite da bi svijetu bilo bolje bez religija?
Ljudi su mali, bojažljivi, krhki, žele imati nekog velikog patrona iznad sebe kojemu se mogu utjecati, uputiti mu neku komunikaciju ili molitvu, kako god to bilo nazvano. Naravno da sam i ja slab, kao i svi drugi - pouzdanje tražimo u bogu i u stvarima koje su zapisane davnih dana. Ali nisam praktičan vjernik, ne mogu lagati da idem u crkvu. Mislim da religija sigurno nikome nije nikad napravila ništa nažao, ali jesu napravili oni koji su je pogrešno tumačili i koji je uzimaju za pravo izvrtati.
'Jesus Christ Superstar' ne tretira religiju kao nešto sveto. Što mislite, kako će današnja publika, koja odrasta u doba Twittera, ali i obnove vjerskih fanatizama i velikih polarizacija, reagirati na njega? Hoće li izazvati kontroverze?
Nisam baš siguran koliko ljudi uopće ulaze u meritum cijele stvari kroz iščitavanje svega onoga što su željeli podcrtati autori te rock opere. Sigurno će biti i onih koji će to jako pomno iščitavati i definitivno u njoj naći nešto što se kosi s našim malim hrvatskim konzervativnim shvaćanjem svega onoga što je vezano uz samu vjeru i onoga kako je ta vjera u Bibliji zapisana. Međutim, vjerujem da mnogo ljudi kazalište doživljava kao mjesto gdje se mogu napokon opustiti i odmaknuti nakratko od svega onoga što ih zaokuplja, a mislim da bi se ova naša produkcija iz 2019., kako je sad zamišljena, uz upute našega redatelja, kolege i prijatelja Damira Lončara te uz velikog maga kazališta Komedije maestra Dinka Appelta, s mladim energičnim ljudima koji su prošli na audiciji, mogla bez straha prikazivati na West Endu ili Broadwayu.
Sam Isus je svojim nasljednicima ostavio u zadatak da pomognu drugima pronaći odgovor na pitanje koje rock opera postavlja u svojoj ključnoj pjesmi: 'Jesus Christ, who are you?'. Već ste mi rekli da je Isus za vas tek običan čovjek - čini li vam se da nam je danas ponovno potreban nekakav Spasitelj? Tko bi on, po vama, mogao biti?
Mislim da je Donald Trump definitivno osoba kojoj se moramo utjecati, koja će nas spasiti. Ali najprije mora dovršiti svoj zid prema Meksiku, pa će mu onda ostati malo više vremena da promišlja o nama ovdje, u ovim bespućima povijesne zbiljnosti našeg Balkančića, na kojemu živimo i gdje nas ima sve manje i, ako ovako nastavi, ostat ćemo samo nas dvoje ovdje koji razgovaramo na ovu temu. Ali šalu na stranu, definitivno ne vidim neku osobu iz bilo kojeg područja ljudskog djelovanja koja bi mogla u današnje doba biti viralni hit, a istodobno i osoba koja će utjecati na savjest i na svijest naših sudbina, i kao naroda i kao pojedinaca.
Nastavak na sljedećoj stranici...
