Devet godina živjeli smo u Londonu, sedam u Los Angelesu, i sad već pet u Rijeci. Ovi prethodni gradovi su bili stvarno svjetske metropole i imaju strašno bogat kulturni i društveni život, koncentraciju ljudi svih rasa.
Ali moram reći da Rijeku jako volimo, mislim da smo fantastično izabrali grad u Hrvatskoj.
Iako je malena, ima protok ljudi, otvorenost, ljudi su tolerantni i prihvatili su nas. I uvijek sam bila ponosna na to kako je Rijeka glasala na svim izborima i referendumima, to mi je važno, priča redateljica Lenka Udovički (45).
U Zagrebu smo je uhvatili između proba za predstavu “Antigona - 2000 godina kasnije”, koju postavlja u Teatru Ulysses na Malom Brijunu.
Pretpremijera je 14. kolovoza, a Lenka režira predstavu koju Ulysses radi u koprodukciji s Internacionalnim teatarskim festivalom MESS iz Sarajeva.
Osim Rade Šerbedžije, u predstavi glume Maja Izetbegović, Dženana Džanić, Ermin Bravo, Jelena Lopatić i Katarina Bistrović Darvaš.
Tu je i Damir Urban, koji igra Tiresiju, a zbor igraju studenti Sveučilišta u Rijeci s Odsjeka gluma, mediji, kultura, te sa sarajevske Akademije dramskih umjetnosti. U “Antigoni” Lenka ponovno surađuje sa suprugom, glumcem Radom Šerbedžijom (68).
"Među nama zaista postoji duboko povjerenje i poštivanje jednog prema drugome kao bračnih partnera, ali i umjetnika. Naše svađe često počnu na probama, a završe se u kasnim noćnim satima u kuhinji. Vrlo smo strastveni, pa se možda i burnije svađamo nego redatelj i glumac koji nisu bliski. No vrlo je važno to što se, zapravo, uvijek čujemo i prihvatimo mišljenje onog drugoga", kaže Lenka o odnosu sa suprugom, a dodaje kako se, ukratko, radi o izvrsnoj suradnji.
"Privilegij je za svakog redatelja raditi s takvim glumcem kao što je Rade. Izuzetno je talentiran, promišlja o svemu, o cijelom konceptu predstave, i potpuno je posvećen svom poslu", priča Lenka, koja je poznata po svojim liberalnim stavovima.
"Kad sam dulje u Hrvatskoj, uhvati me klaustrofobija. Opterećuju svi ti skandali, korupcija, prepucavanja... Osjetim da to počne utjecati na mene i onda se moram na nekoliko dana maknuti. Sve me to zagađuje", kaže.
Za svoje psihičko zdravlje važnim smatra česta putovanja izvan zemlje.
"Naša je velika sreća što nismo prekinuli kontakte s prijateljima i događanjima vani. Prije tjedan dana bili smo u SAD-u. Tek kad se makneš, iz te perspektive vidiš koliko je sve to nevažno i besmisleno. I onda možeš početi konstruktivno djelovati, boriti se za neke lijepe i dobre stvari", tvrdi redateljica.
Slaže se s tim da je za umjetnika ključno ne stajati na jednome mjestu.
"No ne treba to shvaćati toliko doslovno. Prije svega stvar je u glavi. Jedan od mojih najdražih umjetnika je Fernando Pessoa, koji se nije cijeli život maknuo iz dvije ulice. Ali pisao je fantastične stvari i proputovao cijeli svijet u mašti. Imate ljude koji proputuju cijeli svijet, a u glavi se nisu maknuli od svoga kvarta", zaključuje.
U razgovoru s redateljicom jedna od najčešćih riječi koje spominje je sloboda.
"Svojoj sam obitelji uvijek davala slobodu, kako suprugu tako i kćerima. Ali i tražila sam je onda kad sam je trebala", kaže Lenka.
Prije svega to se odnosi na slobodu u poslu, koji obožava, a kad počne raditi, zaboravi na sve drugo.
"Čak su prije nekoliko godina moje cure prije odlaska na Brijune rekle: ‘Evo, sad dva mjeseca nećemo imati mamu’. Ali naviknuli su se svi na to jer je to specifičnost mog posla. Kad počnu probe, ne javljam se na telefon, ne odgovaram na mailove, zamjerim se svima. Ali kad to završi, mogu im posvetiti puno više vremena", kaže Lenka.
Napominje kako je život njezine obitelji kaotičan, i uvijek je takav bio.
"Ništa mi nije važnije od njihove dobrobiti. Ali svjesna sam da, ako žrtvuješ cijeli svoj život za nekoga, očekuješ da se to nekako vrati. Ako nemaš svoj život, to će kasnije opteretiti djecu", kaže Lenka.
Pubertet svoje tri kćeri - Nine (23), Vanje (20) i Milice (18) - teško je proživljavala.
"To emocionalno odbacivanje mi je jako teško palo, ali i to je prošlo. Imamo izvrstan odnos. Bilo mi je dirljivo kad su se prošle zime one brinule za mene jer sam ozlijedila ligamente koljena na skijanju", rekla nam je.
Sve tri kćeri danas se bave umjetnošću.
"Nismo ih usmjeravali, to se nekako dogodilo. Sve su glumile na Brijunima jer nam je tad bilo lakše dati im ulogu nego ih hvatati po Brijunima i utišavati ih. One još tragaju za svojim putem, ali mislim da im je svestranost plus", objašnjava.
Ni kao redateljica nije uopće stroga. I glumcima u svojim predstavama daje slobodu.
"Ono što mene u teatru toliko uzbuđuje i privlači je ta dimenzija kolektivnog čina, kad se grupa ljudi nađe i rade na zajedničkom cilju, kroz kreativni proces prenose svoj san na scenu. Kolektivni čin i duboka komunikacija koja se ostvaruje u grupi uzbuđuje me i to volim. Smatram da je predstava rezultat zajedničkog promišljanja. Volim i potičem suradnju s glumcima i želim da dolaze sa svojim idejama, da zajedno promišljamo, da se oslobađaju, da daju iz sebe što više", u jednom je dahu ispričala redateljica.
Kazališnu scenu u Hrvatskoj, kaže, ne prati koliko bi htjela ili trebala.
"Hrvatska i cijela istočna Europa još su zadržale kazališnu tradiciju i u našem se teatru još postavljaju važna društvena pitanja. Za razliku od, npr. SAD-a, gdje je kazalište postalo samo sredstvo zabave i generiranja novca. Kazalište nije u tom smislu komercijalna djelatnost i vjerujem da je u njega potrebno ulagati kako bi se očuvalo zdravlje društva", uvjerena je.
A kako se politička situacija komplicira i postaje teža, kazališne su predstave sve bolje, smatra Lenka Udovički.
Pratila je i slučaj predstave “Elementarne čestice” Ivice Buljana po romanu Michela Houellebecqa, koja je proglašena sigurnosnim rizikom.
"To je predispozicija za totalitarističko društvo, i to je globalni trend. Pokušava se kontrolirati društvo, stvara se paranoja od drugih, i to pod krinkom borbe protiv terorizma. Važno je boriti se protiv toga i ne pristajati na to da se predstave otkazuju zbog tzv. sigurnosnih razloga", kaže Udovički.
I ona i Rade radili su sa svjetski poznatim glumcima i redateljima. No Lenkina suradnja s Angelinom Jolie na njezinu novom filmu zasad se nije realizirala, iako ne odbacuje tu mogućnost.
"Kod nas nije bilo fascinacije njihovom slavom ili potrebe da se okoristimo, pa su možda i oni to osjetili i otvorili se. Nije lako ostvariti odnos s ljudima poput Angeline i Brada zbog njihovih obaveza i specifičnog načina života", opisuje Lenka, koja podržava trend feminizma kod poznatih glumica, među kojima je i Angelina.
"Odrasla sam u obitelji u kojoj se podrazumijevalo da su žene i muškarci ravnopravni. Kad nešto postane trend, vrlo se lako kompromitira, no draže mi je da se o tome govori nego ne. Još je potrebno aktualizirati prava žena u cijelom svijetu", zaključuje redateljica.
