Antikvarijat Crveni Peristil, koji se smjestio u Vlaškoj ulici broj 89, već je osam godina omiljena lokacija brojnih ljubitelja književnosti, publicistike i umjetnosti. Specijaliziran za modernu i konceptualnu umjetnost, avangardu, arhitekturu, fotografiju, plakate, kartoline te književnost, od rijetkih i prvih izdanja, preko knjiga s potpisom autora do brojnih drugih, ovaj antikvarijat prije nekoliko je dana ovjenčan je drugom nagradom za najbolji antikvarijat u Hrvatskoj te je istovremeno proglašen i najboljim antikvarijatom u Zagrebu. No njihova priča počela još mnogo godina prije otvaranja antikvarijata. Naime, osnivač i vlasnik Branko Spajić još početkom 2000. godine osnovao je sajam antikviteta na Britanskom trgu i upravo je tamo krenula priča koja je kasnije dovela do otvaranja antikvarijata.
“Slijed događaja ide ovako – prije 25 godina napravio sam sajam antikviteta na Britancu. Tada sam još bio i zaposlenik Tržnice Zagreb, bilo je to dok je Bandić bio gradonačelnik i to na Britancu bilo je osmišljeno tako da se nedjeljom moglo dolaziti kupiti knjige, slike i tako dalje. I onda je nastavak toga činjenica da sam prije osam godina otvorio antikvarijat Crveni Peristil u Vlaškoj 89. Inače sam kupac knjiga, doduše lokalno vezan uz poeziju i uz umjetnost, a otvorenjem antikvarijata to postaje roba široke prodaje, od kuharica preko poezije, filozofije, sociologije i još petnaest različitih kategorija”, ispričao nam je Branko Spajić.
Naziv Crveni Peristil odabrao je u čast svojem prijatelju Vladimiru Dodigu Trokutu, slikaru koji je bio jedan od osmorice mladih splitskih umjetnika koji su 11. siječnja 1968. godine organizirali akciju Crveni Peristil u prostoru Dioklecijanove palače te su tom prilikom Peristil obojali u crveno. Upravo je ta akcija kasnije prepoznata kao prva umjetnička intervencija na ovim prostorima, a crvenu boju splitski su studenti tom prilikom odabrali upravo zbog toga što je riječ o boji koja sa sobom nosi brojne revolucionarne konotacije.
“Naziv Crveni Peristil shodan je činjenici da sam ja prijatelj sa slikarom Vladimirom Dodigom Trokutom, jednim od osnivača akcije Crveni Peristil u Splitu 1968. godine, kada su Peristil obojali u crveno. Kao što sam rekao, on je bio moj prijatelj i po njemu sam ja nazvao antikvarijat. U početku je bilo dosta zabune, ljudi su se javljali i pitali jeste li vi u Splitu, evo mi upravo idemo iz Kaštela dok nisu shvatili da smo mi antikvarijat i da smo mi u Zagrebu. To je vis a vis njega koji je, nažalost, preminuo.”
U ponudi ovog antikvarijata može se pronaći čitav niz knjiga i umjetničkih djela, a odluke o tome što će otkupiti Branko Spajić donosi u dogovoru sa suprugom, akademskom slikaricom Marcelom Gjoni, no pritom posebno prate trenutno stanje na tržištu:
“Moja supruga Marcela Gjoni i ja skupa smo u ovom poslu, a ona je akademska slikarica tako da je ona ta koja je u tom dijelu. Bira se čisto shodno onome kakvo je u tom trenutku tržište, gledate čega ima, čega nema, čega bi kod nas trebalo biti. Nije to ništa pretjerano skupo, bazirani smo uglavnom na plakatima, na grafikama i nečemu što bi bilo shodno i prikladno širem građanstvu.”
Nabava i otkup knjiga među najvažnijim su dijelovima njegovog posla, a većinu knjiga otkupljuje na Hreliću, najčešće po bibliotekama. Posljednja biblioteka koju je na taj način otkupio bila je biblioteka Šime Đodana, ekonomskog pisca i političara te jednog od najvećih disidenata u bivšoj Jugoslaviji.
“Sve se vrti oko nabave knjiga i otkupa. Sve najbolje biblioteke uvijek završe na Hreliću, tako sam i ja u pet sati s lampom svake nedjelje na Hreliću i onda otkupljujem po bibliotekama. Zadnja biblioteka koju sam otkupio, to bi možda moglo biti zanimljivo, bila je biblioteka pokojnog Šime Đodana koji nije imao djece i onda se na osnovu toga njegova biblioteka može otkupiti”, rekao nam je gospodin Spajić.
Antikvarijat Crveni Peristil najveći je u čitavom Zagrebu, a proteže se na dvije etaže i na 180 kvadrata. Na gornjoj se etaži tako nalaze slike, skulpture i knjige iz područja umjetnosti, arhitekture i dizajna, a donja etaža okuplja sve ostalo – od književnih djela, preko biografija, autobiografija, rječnika, leksikona, enciklopedija, različitih antologija, knjiga iz područja antropologije, etnologije, filma, kazališta, brojnih putopisa, časopisa do još mnogih drugih različitih tema.
Najskuplja knjiga koja se trenutno nalazi u njihovoj ponudi jest francusko izdanje ‘Kapitala’ Karla Marxa, čija cijena trenutno doseže otprilike 8000 eura, no na pitanje koje su knjige njemu posebno drage, Branko Spajić izdvojio je kataloge umjetničke grupe Gorgona i djela hrvatskog pjesnika i publicista Borisa Marune.
“Ako je nešto meni, ne mora nužno značiti da je to i antikvarno drago. Najskuplja knjiga koju trenutno imamo je ‘Kapital’ Karla Marxa, drugo izdanje. Jedini je problem što je na francuskom, prvo je izašlo njemačko izdanje, drugo koje je izašlo bilo je rusko koje ni sam Marx nije priznao, a treće je ovo koje sada imamo, ono košta oko 8000 eura, to mu je cijena. Jedno umjetničko djelo koje bih izdvojio jest kolaž od Mihajla Arsovskog, veliko njegovo djelo, to mi je draga slika koja je prodana prije otprilike tri ili četiri godine, netom nakon što je on umro. A s obzirom na to da sam ja u poeziji, draga mi je cijela Gorgona, to su mali katalozi, a od pjesnika je tu Boris Maruna”, ispričao nam je gospodin Spajić.
Boris Maruna, koji je u emigraciju otišao još 1960. godine, objavljivao je pjesme, političke i književne eseje te novinske članke, a u iseljeništvu se priključio Vinku Nikoliću i postao jedan od stalnih suradnika ‘Hrvatske revije’ te objavio pjesničke zbirke ‘I poslije nas ostaje ljubav’ (1964.), ‘Govorim na sav glas’ (1972.) i ‘Ograničenja’ (1986.). Po povratku u domovinu objavljuje zbirke ‘Ovako’ (1992.) i ‘Bilo je lakše voljeti te iz daljine: povratničke elegije’ (1996.) te zbirke izabranih pjesama ‘Upute za pakleni stroj’ (1998.) i ‘Ovako je pisao Katul’ (2005.). Njegove pjesme odlikuju se jednostavnošću i komunikativnošću, a u njima je vidljiv i utjecaj američkog beat-pjesništva. Dominantni su mu motivi pritom ljubav i domovina, a sve pjesme karakteriziraju moderni lirski izraz, odbacivanje bolećive sentimentalnosti te skeptičnost i ironija prema Zapadu i aroganciji moderne civilizacije. Brojne njegove knjige i antologije i sada se mogu naći u Crvenom Peristilu.
Iako potražnja za knjigama u Hrvatskoj itekako postoji, osobito u vrijeme velikih književnih manifestacija poput Interlibera, otvaranje antikvarijata u Zagrebu svejedno predstavlja veliki izazov, a opstanak tog antikvarijata tijekom tako dugog niza godina još je teže, pogotovo u trenutcima kada se mijenja administracija grada i kada se budućnost čini neizvjesnom. Upravo u takvim trenutcima određeno priznanje od države daje dodatni vjetar u leđa.
“Sve je izazov ovdje u ovoj državi u kojoj su stvari ovakve kakve jesu. Promijenio se gradonačelnik pa su i cijene duplo veće, svaki privatni posao je izazov – antikvarijati se otvaraju i onda se zatvaraju. Ja evo već osam godina opstajem, a ova nagrada je sad kruna svega. Ja se volim šaliti da sam drugi u državi, ali sam zato prvi u svom selu u Zagrebu. To je potvrda da ovo što radimo, da to radimo dobro”, kaže nam gospodin Spajić.
Nagrada koju mu je dodijelilo Ministarstvo kulture i medija samo je još jedna potvrda da Branko Spajić u Crvenom Peristilu i više nego dobro radi svoj posao. Redovito organizira tribine i književne večeri, u suradnji s Domagojem Margetićem iz Antimuzeja počeo je organizirati i izložbe, a kroz njegov su se antikvarijat prošetala brojna velika imena hrvatske književnosti, poput Miljenka Jergovića, Ante Tomića i brojnih drugih. Na pitanje što za njega predstavlja ova nagrada, gospodin Spajić nam odgovara:
“Pa to je potvrda same struke jer sam dobio neko priznanje od Ministarstva kulture, od države. Među rijetkima sam u Zagrebu, ustvari jedini sam koji održavam i tribine, odnosno književne večeri tako da je to nešto što je razlika i s tim potenciram dolazak novih ljudi, novih kupaca. Na tome je sudjelovalo puno književnika, političara, sociologa i lingvista, a organiziramo i izložbe jer sam prijatelj s Domagojem Margetićem iz Antimuzeja tako da i tih izložbi ima dosta. Sve to poprilično je drugačije, dosta se razlikuje od drugih antikvarijata, nisam samo prodavač knjiga nego radim i na nekoj edukaciji, nekoj promociji knjige ili nečeg drugog i to je ono na osnovu čega je ministarstvo donijelo ovu odluku. Ovdje je bila i književnica Bodrožić, doduše ona je dolazila i prije kao kupac. Najčešće su upravo pisci i korisnici antikvarijata tako da ih ima puno, od Ante Tomića, preko Miljenka Jergovića i svih mogućih, oni su svi uglavnom kupci u antikvarijatu. Tako da je to sve nešto što je živo i što je dinamično. To je ipak rad s knjigama, obogatiti se ne možemo, ali može se živjeti i to je već tajna nekog svakodnevnog uspjeha. Ljudi donose knjige, knjige se prodaju, okreću...”
Iako je već sada dobio ovakvo priznanje od države i iako je već sada proglašen najboljim antikvarijatom u Zagrebu, antikvarijat Crveni Peristil zasigurno će se u budućnosti još više isticati svojom nevjerojatnom ponudom knjiga i umjetničkih djela, svojim autentičnim tribinama koje okupljaju književnike i stručnjake iz različitih područja te svojim brojnim izložbama. Na samom kraju razgovora, gospodin Spajić istaknuo je kako im je upravo to i u planu:
“Kruna mojeg antikvarnog rada upravo je taj dio da vi na kraju dobijete nagradu, da vas proglase najboljim antikvarijatom u Zagrebu. To je kruna svega što radim i dokaz da ono što radim, radim dobro. Nastavit ćemo dalje, podigli smo ljestvicu i to je to, idemo dalje.”
