Sve što sam u životu uspio postići postigao sam lako

U filmu Prestona Sturgesa iz 1941., uspješni holivudski redatelj John L. Sullivan koji karijeru duguje "plitkim" komedijama, u želji da se odmakne od toga i učini iskorak u navodno ozbiljnije filmove, otisne se na "Sullivanova putovanja" kako bi kao privilegirani pripadnik elite, prerušen u beskućnika, proživio i spoznao istinsku patnju. Joel McCrea kao Sullivan treba se prvo izgubiti u bespućima američkih prerija, biti ozlijeđen, pokraden, čak i na neko vrijeme izgubiti pamćenje, kako bi pred kino platnom u zatvorskim prostorijama i jednim naoko banalnim crtanim filmom shvatio: smijeh možda nije puno, no nekim ljudima je sve što imaju. Ne znam je li Jiri Menzel pogledao Sturgesov film, no ono za što su fiktivnom holivudskom redatelju (a ne podsjeća li tako neodoljivo na stvarnost?) bili potrebni mjeseci nesretnih avantura, Menzelu se, rođenom tek godinu i pol prije rata u Pragu, nekako samo po sebi podrazumijevalo. Ne samo to da smijeh nikad nije banalna utjeha, nego i to da komedija često priča zapravo najveće tragedije. Toga kolika je vještina potrebna za uspješnu komediju, vjerojatno nije bio svjestan. Ali ju je imao kao rijetko tko.