Svijet je poludio,a u britanskoj politici vlada vrlo nizak moralni kodeks

"Nikad nisam prestala pisati jer nisam mogla ne pisati - to je srž moga postojanja i reakcije na svijet", piše britanska spisateljica Bernardine Evaristo u svojoj novoj knjizi "Manifest: Kako nikada ne odustati". U njoj autorica, koja je protutnjala svjetskom književnom scenom kad je za svoj osmi roman "Djevojka, žena, drugo" 2019. godine osvojila jednu od najprestižnijih svjetskih nagrada Man Booker, opisuje kako je izgledao njezin život, od djetinjstva prožetog rasizmom do otkrivanja umjetnosti i slave koju joj je u 60. godini donijela ta nagrada. Bernardine Evaristo (1959.) u književnosti se pojavila početkom 1990-ih s knjigom "Imperatorova beba" i od tada njeguje poseban, gotovo poetski stil pisanja, na čijem je tragu i roman koji ju je proslavio - "Djevojka, žena, drugo" (Profil, prijevod Davorka Herceg-Lockhart). Nakon što je osvojila Bookera, Evaristo je napokon pripuštena na britanski kulturni Olimp: imenovana je časnicom Reda Britanskog Carstva, predsjednicom britanskog Kraljevskog književnog društva (kao prva obojena osoba na tom položaju u 200 godina te organizacije) i predsjednicom svoje alma mater, Rose Bruford College of Theatre & Performance. Za britanski Vogue kao "Vizionarka Voguea" vodila je online tečaj pisanja. Njezina je autobiografija najavljena kao manifest hrabrosti, integriteta, optimizma, snalažljivosti i upornosti, intimno i snažno svjedočanstvo evolucije i tijeka pobune te spisateljice, kazalištarke i aktivistice protiv mainstreama. Knjigu je upravo u prijevodu Dragane Vulić Budanko objavio nakladnik Profil, a Bernardine Evaristo o njoj će sljedeći tjedan u Zagrebu razgovarati s Monikom Herceg u sklopu Frakturina Festivala svjetske književnosti. Tim povodom popričali smo s autoricom o njezinu književnom stvaralaštvu, aktivizmu i viziji, nepokolebljivoj vjeri u sebe i tome kako sanjati velike snove i biti nezaustavljiv. Ukratko, kako biti Bernardine Evaristo.