Povodom Nacionalnog dana "Made in Italy", direktno iz Alesandrije u Rijeku, točnije palaču Modello, stigla je ekskluzivna izložba posvećena legendarnom brendu Borsalino šešira, kultnog proizvođača vrhunski ručno rađenih šešira savršenog dizajna, koji je kroz posljednja, gotovo dva stoljeća ispisao povijest talijanskog stila u svijetu.
- Ovdje smo da govorimo o izvrsnostima Italije, a upravo Borsalino kuća predstavlja izvrsnost talijanskih proizvoda u svijetu. Datum otvorenja izložbe, 15. travnja, nije slučajno odabran, to je dan rođenja talijanskoga genija Leonarda da Vincija te upravo taj dan simbolizira i predstavlja talijansku izvrsnost i Borsalino kao djelić nje. Ukupno 11 šešira, koji su zaslužili posebno mjesto u povijesti ne samo talijanske industrije mode i dizajna, već i svjetske kinematografije, vode nas kroz tu povijest legendarnog klobučara - rekla je na otvorenju Iva Palmieri, generalna konzulica Italije u Rijeci.
Riječ je o jedinstvenoj izložbi kroz koju je ispričana legendarna priča rođena u malom selu u sjevernoj Italiji, Alesandriji, gdje su dva brata radila kao klobučari. Osobiti vizionar i izvrstan majstor bio je stariji Giuseppe, koji je 4. travnja 1857. pokrenuo najstariju talijansku malu radnju kojoj je bilo suđeno osvojiti svijet. Naime, ova izložba nije samo hommage šeširima, nego i najljepša klobučarska priča o ljubavi prema zanatu, talijanskoj eleganciji i modnoj povijesti koja još traje. No krenimo od početka.
Kad govorimo o šeširima, malo koji modni dodatak ima takvu povijest, osobnost i stilsku moć kao što to ima - šešir. U filmskim klasicima, na crvenim tepisima, ali i u svakodnevnim odjevnim kombinacijama, šeširi su oduvijek bili znak stila, samopouzdanja i pomalo tajanstvene elegancije pa se, opravdano, na njih gleda kao na puno više od samo praktičnog modnog dodatka.
Povijest šešira krase mnogi modeli, poput cilindra (obaveznog uz frak), kaubojskih šešira, lovačkih zelenih šešira, pa čak i dvorogih (sklopivi Napoleonov) te trorogih (u Švedskoj stranka šešira po časnicima)...
Prvotna svrha svakoga od njih, jer "šešir glavu čuva", bila je zaštita od hladnoće, vrućine i kiše, no skidanjem šešira odavalo se i poštovanje, a kad bi život krenuo po zlu, šešir bi služio i kao sakupljač milostinje. Nadalje, neki od njih, osim zaštite ili ukrasa, bili su i znak časti (crveni kardinalski šešir) ili sramote (poput zelenih i žutih kojima su bili "nagrađeni" bankroteri u Njemačkoj i Francuskoj), no često su se po njima mogli utvrditi i geografsko podrijetlo te socijalni status osobe.
No priča počinje daleko od holivudskih reflektora, davne 1857., kad Giuseppe Borsalino sa starijim bratom Lazarom u maloj talijanskoj provinciji nedaleko od Torina osniva svoj prvi atelje specijaliziran za izradu luksuznih šešira od filca.
Za tada mladog 23-godišnjaka, koji je u prvoj polovici 19. stoljeća svoj zanat šeširdžije učio i po rodnoj Italiji i po Francuskoj, izrada šešira bila je vrlo ozbiljan posao u koji je unio cijeloga sebe, ne sluteći da će njegovo ime postati globalni statusni simbol profinjenosti i prestiža te biti nošen na glavama najvećih zvijezda, političara, glumaca, pjevača, ali i žena. Vodeći se načelom "samo najbolje je dovoljno dobro", šešire je izrađivao posebnim tehnikama od krzna angora kunića. Proizvodni procesi zahtijevali su čak sedam dana za proizvodnju jednoga šešira i čak 50 različitih pokreta ljudskih ruku.
Lagan i ugodan, ali i vodonepropustan po kiši te otporan na sve nevolje koje muški šešir očekuju u njegovoj "karijeri", Borsalino ubrzo stječe slavu i ulazi u modne anale.
- Između 1860. i 1870. tvrtka se proširila: uvedeni su inovativni strojevi i pokrenuta je šira proizvodnja s velikim izborom šešira koji su joj omogućili da se istakne u Italiji, ali i na međunarodnom tržištu. Godine 1870. rođen je poznati šešir od mekog filca: lagan, elegantan i otporan, odmah je postao simbol ležerne i moderne elegancije. Godine 1882. prvi službeni zaštitni znak kuće registriran je pri Ministarstvu poljoprivrede, industrije i trgovine Kraljevine Italije: prikazuje sidro koje kulminira u Zvijezdi Italije, u sredini je štit okružen frizovima i natpisom Borsalino G. i Fratello, Alessandria Italia - objašnjava Palmieri.
Proizvodnja iz nekadanjeg malog obrta s vremenom prerasta u industrijsku i šest godina kasnije seli se u tvornicu vrhunske industrijske arhitekture, koju je projektirao Arnaldo Gardella. Proizvodnja se intenzivira i uključuje stotine radnika te Borsalino u tom periodu proizvodi čak 2500 šešira dnevno.
No mega popularnost brend stječe dva tjedna nakon Giuseppove smrti, kad obiteljski posao uspješno preuzima njegov sin Teresio. Naime, te 1900. Borsalino se etablira na nacionalnom tržištu osvojivši zlatnu medalju za kvalitetu i otmjenost na prestižnoj svjetskoj izložbi "Paris Exposition, 1900" u Francuskoj, gdje postaje referentni brend u Europi i slovi za "Rolls-Royce" među šeširima.
No Teresio vjeruje u moć učinkovite korporativne komunikacije. Među inovacijama njegova menadžmenta postoji jedna koja prati tvornicu šešira više od jednog stoljeća povijesti: to je legendarni kaligrafski logo registriran 1907., koji se koristi i danas te slovi kao himna talijanskom stilu predana vječnosti.
Početkom 20. stoljeća brend se nenadmašnom kvalitetom etablira diljem svijeta kao sinonim za luksuz i umijeće izrade šešira izrađenih od filca, namijenjenih muškoj publici. Rađaju se novi modeli, dizajnirani da zadovolje različite ukuse i kulture. Početkom '20-ih počinje proizvodnja elegantnih modele od slame, a deset godina kasnije uslijedile su i prve ženske kreacije.
Uoči Prvog svjetskog rata brojke govore same za sebe: 2500 zaposlenika godišnje proizvodi više od dva milijuna šešira.
Zahvaljujući Hollywoodu, tvornici snova, početkom '30-ih Borsalino šeširi postaju predmeti globalnog kulta. Kino, osobito žanr noir, prihvaća ih kao osebujne elemente i stilsku sintezu za tipizaciju određene vrste karaktera. Ono što je zajedničko gangsterima, policajcima i privatnim istražiteljima je Borsalino šešir, čija sjena povećava zagonetnost njihovih lica.
Iako je za luksuzni Borsalino trebalo posegnuti duboko u džep (od 300 eura za najjednostavniji model do gornje granice, čija cijena nije sasvim određena), mušterija je bilo napretek. Osim poznatih Talijana, poput Marcela Mastroiannija i Federica Fellinija, nosili su ga i Winston Churchill, Adenauer, ali i gangsteri poput Ala Caponea i njegovih mafijaša. Zasluženu slavu svakako mu je dao Humphrey Bogart, koji ga je proslavio u "Casablanci", ali se i nakon snimanja filma rijetko odvajao od svojeg omiljenog primjerka.
Jedan od najuspješnijih gangsterskih filmova francuske kinematografije, u kojemu Alain Delon i Jean-Paul Belmondo ponosno šepure svoje modele, nazvan je upravo po Borsalinu, dok se u kultnom filmu "Bilo jednom u Americi" njime "okitio" Robert De Niro.
Naravno da je Borsalino imao i Harrison Ford u Indiana Jonesu, Michael Jackson u svom muzičkom spotu, ali to su uglavnom bili tek dekorativni predmeti kakve su za svoj ormar od Borsalina naručivali i Jonny Depp, Leonardo Di Caprio, Denzel Washington, Justin Timberlake, Jude Law, ali i žene poput modela Kate Moss i pjevačice Rihanne, koja obožava i danas popularne stylish fedore i paname.
- Ne mogu reći da sam bio prijatelj s Miroslavom Krležom, jer s Krležom nitko nije bio prijatelj. On je bio najosamljeniji čovjek na svijetu, ali mogu reći da smo se družili. Družeći se često, nakon upoznavanja, jednom me je pitao što želim da mi ostavi kad umre. Nakon kratke 'prepirke' o stanju njegove imovine, rekao sam mu da mi ostavi svoj Borsalino. Pitao me je zašto baš šešir. Rekao sam mu da se kad umre želim koji put nedjeljom prošetati njime po Trgu Republike. U jednom trenutku je zastao i neka mu je sjeta prošla kroz oči jer je on vidio taj dan. Nakon tri godine je umro, a ja sam potpuno zaboravio na to. Poslije nekoliko mjeseci glavni izvršitelj testamenta koji je Krleža napisao javio mi je da sam dobio njegov šešir - svojedobno je otkrio Šerbedžija, koji pomno čuva omiljeni šešir i nosi ga samo u posebnim prilikama.
- Krležin šešir čuvam kod jednog prijatelja koji ga drži u posebnoj kutiji. Nosim ga samo ponekad, kad je nešto vrlo važno i značajno, kako sam mu i obećao. Ali ne često, da ga ne potrošim. Zapravo razmišljam, a to mi je savjetovala Marija Ujević, da napravim za njega zaštitu u plastici ili staklu, da ne propada zbog zraka. I mislim da ću to i napraviti. A onda ga ostaviti nekom - izjavio je prije tri godine Šerbedžija. Ne bi bilo naodmet spomenuti ni najvećeg ljubiteljima Borsalina među Hrvatima o kojem publicist Borisa Rašete piše u knjizi "Tito povjerljivo i osobno": 'Oko njega, s njim, zbog njega i protiv njega, umrli su deseci tisuća ljudi. A on ih je, usred toga dance macabre, u bijelom odijelu ili maršalskoj uniformi, s Borsalinom ili titovkom, natjerao da umru s osmijehom na licu - barem one koji su umirali za njega, a ne zbog njega ili njemu nasuprot'.
No vratimo se priči o samoj kući Borsalina, koja uslijed rata ponovno nailazi na prepreke. Naime, praunuk osnivača Giuseppea Borsalina, Nino Usuelli, preuzeo je kormilo tvornice šešira 1942. Situacija je bila kritična zbog blokade izvoza izazvane ratom i predodređena da se pogorša zbog štete koju je tvornica pretrpjela uslijed bombardiranja 1944. godine. No Usuelli ostaje striktno privržen Borsalinovoj filozofiji: kvalitetni šeširi bez kompromisa te vrijednim radom i trudom kuća 1957. slavi 100. obljetnicu postojanja talijanskog ponosa.
Godinu dana kasnije Haeres Equita, fond koji vodi poduzetnik Philippe Camperio, preuzeo je Borsalino s ciljem njegova rasta u tržišnom segmentu zanatskog luksuza. Haeres Equita 1857 i danas održava proizvodni pogon u Alessandriji sa svojim povijesnim strojevima i dragocjenim majstorima. Za Borsalino je to početak nove ere šešira koji se i danas izrađuju ručno, pažljivo i s puno strasti te već više od 165 godina ne prestaju očaravati svojim šarmom i bezvremenskim stilom.
- Unatoč svim situacijama i svjetskim krizama Borsalino je uspio opstati i danas surađuju s mnogim modnim kućama poput Yves Saint Laurent i Valentino. Zbilja jedna talijanska izvrsnost po pitanju proizvodnje, dizajna, a na kraju krajeva i kulture - zaključuje Palmieri.
U to ime 4. travnja 2023. svečano je otvoren novi muzej Borsalino u povijesnoj zgradi u kojoj je bila tvornica šešira od 1888. do 1984. Rođen iz suradnje između grada Alessandrije i Zaklade Borsalino, muzej čuva sjećanje i nadahnjuje budućnost pionirske tvrtke "Made in Italy", koja je osvojila svijet svojim šeširima.
Izložbu koja se ostvaruje u suradnji s veleposlanstvom Italije u Zagrebu, Talijanskim institutom za kulturu Zagreb, Zajednicom Talijana Rijeka, COMITES-om Rijeka i Obrtničkom školom Opatija bit će otvorena do 29. travnja, a potom 5. svibnja stiže u Zagreb, u prostor Talijanskog instituta za kulturu.
