Lokalni trance festival Momento Demento pokrenut prije šest godina u Jankomirskoj šumi nakon izmještanja u Primišlje kraj Slunja prerastao je u sedmodnevnu internacionalnu masovku s desetak tisuća posjetitelja. Znatiželjni promatrači neupućeni u spektar elektroničke plesne glazbe možda neće znati razlučiti pulsirajući MoDemov psy-trance od pompoznog stadionskog zvuka ultraškog EDM-a, ali čim se usporedba nadopuni festivalskim foto i videozapisima, sve izgleda drugačije.
Razvikana Ultra je integralni dio društva spektakla, najblještaviji simbol i možda finalni proizvod lukrativnog globalnog EDM biznisa sa superstar DJ-evima od milijun dolara i astronomskim cijenama svega što se nađe na putu rastrošnim partijanerima.
Rasprodani Momento Demento je također dobar posao, ostvarenim prometom mogu biti itekako zadovoljni i zagrebački organizatori i slunjski domaćini koji su dobili vrlo solidan poticaj za ulaganje turizam, samo na obali Mrežnice nitko nikome ne prodaje spektakl. Svaki psihodelični trance festival počinje i završava kao ritualno okupljanje i krucijalna manifestacija jednog alternativnog životnog stila koji je nastao početkom ‘90-ih, kad su se neki stari hipiji pomiješali s nekim mladim rejverima.
U to doba, trance je išao u diskografskom paketu s technom pa su popularnog frankfurtskog trance DJ-a Svena Vatha na zagrebačkim gostovanjima u Aquariusu uglavnom dočekivali razdragani techno freakovi puknuti ecstasyjem. A onda je trance zaronio u psihodeliju i potpuno se odvojio od glavne struje elektroničke glazbe, kao nekad heavy metal od rocka. U prvom valu najvažniji pothvat izveo je australski globtroter Chris Deckker, lider velikog psy-trance benda Medicine Drum i voditelj londonskog klupskog programa "Return to the Source".
Deckker je cijeli svijet doživljavao kao vlastito dvorište pa je s takvim stavom pokrenuo The Earthdance Global Peace Party. Premda je dostupna internetska komunikacija bila neusporedivo slabija nego danas, za Međunarodni dan mira 21. rujna 1997. uspio je inicirati istodobno održavanje 22 trance eventa u 18 zemalja. Tijekom sljedećih desetak godina neumorni Deckker doveo je Earthdance u 50 zemalja i psihodelični trance se trajno nametnuo kao planetarni pokret.
Istraživanje i preuzimanje ranijih hipi iskustava nije se zaustavilo na apelima za mir, LSD tripovima, psihodeličnoj rasvjeti i živopisnim dekoracijama. Trance ekipa ozbiljno je zabrijala na ekologiju, vegetarijanstvo, meditaciju, šamanizam i putovanja u Indiju. Veterani hipi kontrakulture oduševljeno su dočekali globalni psihodelični revival. Vremešni LSD guru Timothy Leary predstavio je svojeg nasljednika, kalifornijskog cyber-šamana i etnobotaničara Terencea McKennu, koji je izučavao utjecaj halucinogenih gljiva na razvoj ljudske vrste.
Steve Hillage, u mladosti gitarist kultne engleske prog-rock grupe Gong, utemeljio je vrhunski trance sastav System 7. Flautist Ronald Rothfield, koji je početkom ‘70-ih svirao na prvim Glastonbury festivalima s londonskim psychedelic jazz bendom Quintessence, vratio se na scenu kao Raja Ram i ušao u jedan od najjačih psy-trance projekt Schpongle s trideset godina mlađim elektroničarom Simonom Postfordom.
Ključna interakcija dogodila se u posljednjem velikom uporištu hipi pokreta na plažama indijskog grada Goa. Kad su se goaški hodočasnici vratili doma, psihodelični Goa trance proširio se po cijelom svijetu pa je zahvatio i naše krajeve. Dok je zagrebačka klupska scena odmah prihvatila goašku mjuzu kao idealan materijal za masovno cjelonoćno partijanje na Astralisu u Bestu, ali bez pokazivanja interesa za širu sliku ili cijeli koncept, psihodelična kultura počela se pojavljivati na manje popularnim i nimalo glamuroznim mjestima.
Malobrojno zagrebačko trance pleme ljeti se spuštalo do pulske tvrđave Bourguignon, gdje je na jednom nezaboravno ludom partyju dočekalo ekipu iz Amsterdama, a zime je provodilo na Tribalizeru u Attacku i Ministarstvu psihodelije u Močvari. Za višednevni festival u prirodi koji su svi priželjkivali nakon prvih noćnih izlazaka na Ponikve kod nas još nije bilo ni kritične mase ni potrebne logistike, ali entuzijam se naglo povećao kad se u susjedstvu zarolala Ozora.
Selo u Mađarskoj, nedaleko od Balatona, ugostilo je psychedelic trance festival, koji je u nekoliko godina postao jedan od najvećih na svijetu. Ozora je na samo četiri sata vožnje od Zagreba, pa nije dugo trebalo čekati feedback. U ljeto 2003. pokrenuta su dva trance festivala na Jadranu, kratkotrajni pulski Solartribe Dance Festival i šibenski Underwater Overground, sljedeće godine premješten na Hvar, u uvalu Zenčišća kraj Jelse.
U organizaciji hvarskog Underwatera sudjelovali su "atakovci" s mnogo terenskog iskustva, ali bez pravog rješenja za obuzdavanje otvorene netrpeljivosti mještana prema gostima začudnog izgleda koji se nikako nisu uklapali u otočni ideal elitnog turizma. Nakon prisilne evakuacije s Hvara treći Underwater održan je u Puli na provjerenoj lokaciji Seasplasha, no posjećenost je opet bila prilično skromna pa je festival ugašen.
Iz ovog iskustva svi zainteresirani mogli su su izvući pouku kako se plemenski duh psihodeličnog trancea ne može skrasiti u turističkim top destinacijama, pogotovo ne u špici sezone. Dok je Underwater Underground krstario po Jadranu zabilježen je pokušaj organiziranja prvog trance festivala u BiH, koji se trebao održati 2006. u selu Guber pokraj Livna. Dolazak šarenog trance plemena izazvao je neviđenu moralnu paniku.
Lokalni svećenici tumačili su seljanima kako će se na Livanjskom polju okupiti sotonisti, a zatim se umiješala policija i zabranila već postavljeni festival budući da je "na osnovi provedenog postupka ustanovljeno da će se na javnom okupljanju činiti kaznena djela, narušavati javni red i mir, vrijeđati moral te ugrožavati sigurnost ljudi i imovine". U jednim hrvatskim dnevnim novinama tad je osvanuo neponovljivi naslov "Livnjaci ustali protiv sila paklenih".
Hrvatska trance zajednica nastavila se razvijati kroz manje open air evente, koji su se raširili od Sljemena do Kninske tvrđave, a onda su se 2011. kod nas pojavili belgijski promotori s dobrim vezama na globalnoj psy-trance sceni i organizirali internacionalni festival Lost Theory u ličkom selu Deringaj kraj Gračaca. Belgijci su prije svega našli pouzdanog hrvatskog saveznika koji im je odradio najvažniju pripremu jer je vodio mukotrpne pregovore s opreznim i sumnjičavim mještanima.
Dogovorili su termin u kolovozu koji se naslanjao na završetak Ozore, što je bio najpraktičniji način da se trance nomade masovno privuče u Hrvatsku. Jankomirski Momento Demento startao je kao zagrijavanje za Lost Theory, no dopala ga je posve drukčija uloga kad su Belgijci prije tri godine odlučili preseliti festival u Španjolsku. Od ljeta 2016.
Momento Demento isprofilirao se kao najvažniji regionalni psy-trance festival poslije Ozore, makar je konkurencija znatno jača nego prije nakon što je u Srbiji s velikim ambicijama pokrenut festival W.O.L.F na vrlo atraktivnoj lokaciji spomenika prirode Straža kod Vršca.
Uz vrhunski line-up s uglednim svjetskim i domaćim trance DJ-evima i mnoštvo pažljivo uređenih pratećih sadržaja koji mogu držati posjetitelje i po sedam dana, slobodno partijanje u netaknutoj prirodi je nezaobilazan adut ovakvih festivala. Dakako, bijeg u divljinu podrazumijeva da se uvijek mora voditi računa o potencijalnim vremenskim neprilikama. Jedne godine je naišla velika poplava i zamalo odnijela glavni agregat za struju.
