Svi oni ratni, policijski i vatrogasni veterani koji se ne uspijevaju dosadašnjim terapeutskim metodama otrgnuti iz ralja PTSP-a, po svemu sudeći dočekat će trenutak kad će se osloboditi užasa traumatičnih događaja koji ih nekad i desetljećima prate. Čak nije riječ niti samo o vojnicima, policajcima i vatrogascima, nego – prema nekim stručnim procjenama – o jedan posto djece i između 1,5 i tri posto odraslih u društvima u kojima nije bilo rata; silovanja, premlaćivanja, provale, otmice, prometne nesreće...
Britanski Lancet objavio je rezultate opsežnog istraživanja niza psihijatara koji su istraživali može li MDMA, u narodu poznat kao "ecstasy", poslužiti kao sredstvo za liječenje PTSP-a. Snažni sintetički halucinogen, koji nestručno čovječanstvo niz desetljeća poznaje isključivo kao nimalo bezazlenu drogu za partijanje, ispalo je da je, primijenjen u terapeutske svrhe, kod čak 68 posto vojnih veterana na kojima su psihijatri primijenili doveo do toga da oni više nisu imali simptome PTSP-a.
Bila je riječ o 26 ratna veterana iz jedinica koje su u ratovima u kojima su sudjelovali, bile one koje su prve probijale neprijateljske obrambene redove. Ovi ljudi, jednom razvojačeni, više nisu bili u stanju normalno funkcionirati, nisu im pomagali nikakvi poznati lijekovi niti terapije. Da bi ih spasilo kliničko istraživanje pomoću MDMA u kojem su sudjelovali. Oni danas spavaju mirno, bez noćnih mora, "drastično" bolje su socijalizirani...
Kako se ovim uspjehom otvaraju vrata konačne treće faze ispitivanja ljekovitih svojstava MDMA, predviđa se da će američki FDA odobriti ecstasy kao lijek protiv PTSP-a tijekom 2021. godine. U tom slučaju neće biti riječ o lijeku koji će pacijent dobiti na recept, u kakvoj ljekarni, bočicu s pilulama uz upute kako da se redovito "ušlagira". Riječ je o mjesečnim seansama uz prisustvo psihijatara, čemu pak prethode psihoterapeutske pripreme.
Tijekom same seanse s MDMA svaki pacijent je ležao na strunjači, okružen svijećama i cvijećem kako bi se savršeno opustio, s jedne strane mu je bila psihoterapeutkinja, s druge strane psihoterapeut, uz kakvu zgodnu glazbu. Slijedi uzimanje ecstasyja, ne tko zna kakve sumnjive mješavine kojekakvog smeća s partija, nego laboratorijski preciznog doziranog MDMA bez ikakvih primjesa.
Droga pacijentima u tim uvjetima pomaže da savršeno opušteno prolaze kroz prisjećanje užasa koji su proživjeli, uz vodstvo psihijatara postižu to da ih horor koji im je uništavao život više ne proganja. Ljekovito djelovanje, istina, nije trenutno. Potrebno je, navodi se, nekoliko terapije u razmaku od mjesec dana svaka, kako bi tijekom godine dana PTSP praktično iščeznuo. Psihijatrija nikada nije skrivala zašto je tretman oboljelih od PTSP-a relativno slabo uspješan.
Problem je suštinski bio u tome što pacijenti dobivaju tretman simptoma, ali ne i uzroka, a psihoterapijom se do mnogih ne uspijeva doći jer su naprosto preduboko traumatizirani. Iz današnje perspektive može se činiti nevjerojatnim da je MDMA otkriven još 1912. godine, praktično slučajno, kao lijek za sasvim drugačiju namjenu. 1927. stručnjaci su počeli primjećivati da MDMA ima djelovanje slično adrenalinu ili efedrinu.
Tek u 50-ima farmakolozi su spoj počeli proučavati kao halucinogen, a od, smatra se, 1968. ecstasy su otkrili uživatelji halucinogenih droga. I dok su se jedni uz drogu počeli odlično zabavljati, sve češće doduše i užasno si narušavati zdravlje učestalim uzimanjem, pojedini psihijatri i farmakolozi počeli su otkrivati da u slučaju MDMA nije riječ o tek pukom sredstvu za drogiranje. Američke vlasti i nije za osuditi što su 1985. ecstasy proglasili zabranjenom drogom.
Upotreba je toliko eksplodirala da su pojedini proizvođači u samo nekoliko mjeseci te godine više nego udeseterostručili proizvodnju. Bio je to trenutak u kojem su i velike farmakološke kompanije sasvim odustale od ecstasyja. Od te droge, međutim, nije odustala i mala neprofitna organizacija osnovana 1986. pod nazivom M. A. P. S. - Multidisciplinarno udruženje za psihodelične studije.
Iako naziv djeluje toliko "hipi" da ne ulijeva baš neko znanstveno povjerenje, upravo je ova organizacija dovela do istraživanja koja danas nagovještavaju pronalazak lijeka protiv PTSP-a. Sljedeća faza istraživanja koštat će čak 27 milijuna dolara, no istodobno je novac za ova istraživanja manji problem nego što je ikad bio. David Bronner, vlasnik proizvodnje veganskih sapuna i zagovaratelj upotrebe psihodelika, isprsio se sa pet milijuna dolara.
Milijune su donirali obitelj Mercer, Rockefelleri, anonimni donator koji je dodao pet milijuna dolara u bitcoinima. Pritom se M. A. P. S. Ne mora plašiti velikih farmakoloških kompanija jer MDMA nikada nije zaživio kao patent koji je izišao na tržište. To znači da je patent zastario, a ova udruga sada je uskočila s pravima na patentiranje jer je otkrila nove terapeutske učinke. Posljednjih godina sve su učestalija terapeutska otkrića nekih inače snažnih halucinogenih droga.
Najviše se bure podiglo oko psilocibina, tvari iz "magičnih gljiva", za kojega se sve jasnije ispostavlja da kod beznadno i kronično depresivnih pacijenata dovodi do praktično resetiranja mozga. Sve češće se otkrivaju i svojstva nekih halucinogena u potpunom liječenju ovisnika o najtežim drogama poput heroina. Naravno, u svim slučajevima isključivo u strogo kontroliranim dozama i uvjetima, jer korištenje ecstasyja kao droge vremenom dovodi do vrlo ozbiljnih oštećenja mozga.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
da ih smiri