Ivan Stanišić autor je niza sjajnih likovnih rješenja u području kulture i medija, murala “Drvo života” u bolnici Rebro te stripova objavljenih u strip fanzinima Komikaze i Škola hodanja, a svoje radove izlagao je diljem Europe i svijeta. Prenosimo tri pitanja s Frakturina F magazina.
Jednom prilikom izjavio si da preferiraš tvrde knjiške korice naspram bijelih galerijskih zidova. Kada si knjigu prepoznao kao potencijalni prostor svoje kreativnosti i u čemu je draž ovog specifičnog dizajna?
S knjigom sam počeo eksperimentirati na drugoj godini Likovne akademije kada sam za potrebe izložbe čija je tema bila umjetnička knjiga osmislio vlastitu. Bila je to ručno uvezena knjiga, bez teksta, a narativ je bio ispričan kroz seriju ilustracija. Tu negdje se dogodila iskra između mog rada i forme knjige pa sam nakon toga na fakultetu nastavio s projektima poput slikovnice, dizajna naslovnica, ilustriranja imaginarne enciklopedije, a na kraju i diplomirao sa serijom knjiških naslovnica na temu Andersenovih bajki.
Postoji li neka naslovnica koja ti je predstavljala poseban izazov?
Rad na svakoj naslovnici se sastoji od više malih izazova. Recimo da mi je najbitnije i osnovno doći do pravog motiva koji će dočarati srž knjige i što budući čitatelj može očekivati od nje. Kada se odabere motiv, slijedi kontekst u kojem ću ga prikazati, građenje atmosfere unutar scene, oduzimanje, dodavanje, ostvarivanje vizualne komunikacije, uređivanje tipografskih elemenata i niz malih tehničkih faktora koji su potrebni za cjelovitu naslovnicu.
Ako se ne varam, još kao maturant imao si prilike boraviti u newyorškoj Školi za vizualnu umjetnost?
Bila je to prilika da vidim drugačiji način umjetničkog obrazovanja koje nudi, moram priznati, veće mogućnosti od našeg.
