Ona je za mene najveća filmska glumica našeg vremena. Kao Madame Bovary u filmskoj verziji Flaubertova klasika, 18-godišnja sociopatkinja i ubojica Violette Nozière u istoimenom filmu, introvertirana provincijska kozmetičarka u “Pletilji čipaka”, učiteljica klavira opsjednuta seksualnim fantazijama u “Pijanistici”, Isabelle Huppert uvijek je jednako krhka i jednako uvjerljiva. Zvijezda filmova Claudea Chabrola, Michaela Hanekea, Paula Verhoevena, Françoisa Ozona, Hong Sang-sooa do danas je snimila 154 filma glumeći u njima s istom strašću i glavne i epizodne uloge. “Kad radim film s Hanekeom ili Verhoevenom, redateljima kojima vjerujem osjećam se posve sigurna tijekom snimanja filma. Točno znam što radim. Kao gledatelj, mogu razumjeti kad ljudi misle da su glumci posebno eksponirani u osmišljavanju filma. Ali to je film, nije na meni da ga radim….”
Isabelle Huppert nije samo filmska glumica. Tijekom ožujka u pariškom Théâtre de la ville nastupila je u naslovnoj ulozi klasicističke tragedije Jeana Racina. “Berenicu” je postavio enfant terrible talijanskoga kazališta Romeo Castellucci, dok je njegova vizija slavnog lektirnog naslova podijelila i gledatelje i kritičare. Mediji izvještavaju da su tijekom predstave gledatelji ponekad vikali, zviždali glumcima, dio publike se smijao, a neki su se dizali i odlazili. Ipak, interpretacija Isabelle Huppert nikog nije ostavila ravnodušnim. Oni koji su gledali predstavu kažu da je istraživala emocionalne krajnosti na sceni koja je poprimila izgled vakuuma. U jednom trenutku bila je veličanstvena kraljica u egzaltiranom očaju šuljajući se pozornicom u raskošnim haljinama, u drugom prizoru oslobađala je istinski neobuzdanu energiju, pojačavajući ton i iskrivljavajući ga do točke u kojoj postaje nerazumljiv. Kritičari pišu da su “pod teretom njezine prisutnosti Castellucci i ona slomili ‘Berenice’”. U svibnju će u jednoj od rijetkih preostalih londonskih pozornica, onoj u centru Barbican, predstaviti monodramu “Mary Said What She Said”, u režiji legendarnog Roberta Wilsona. Slagalica je to trivijalnih i kobnih epizoda, u kojima škotska kraljica iscrtava kroz sjećanja svoj mučenički put od prijestolja do grobnice. Sugestivno je to kazališno svjedočanstvo o tragičnom životu žene koja se borila sa silama povijesti kako bi kontrolirala vlastitu sudbinu i u konačnici bila pogubljena. “Hodačica po žici u umjetnosti kontrapunkta, Huppert izaziva prazan prostor, pod svjetlima zore i noći. Smještena u golemi glazbeni krajolik, odjevena u korzet, budi u svjetlucanju ritmova, linija i intonacija drevnu dramu u kojoj se sudaraju Ljubav, Moć i Smrt; Francuska, Škotska, Engleska…”, zapisano je u programu predstave.
Isabelle Huppert, prirodno je u kazalištu uvijek birala velike, često naslovne uloge. Bila je Fedra, Medeja, Hedda Gabler, Ivana Orleanska, Blanche DuBois u “Tramvaju zvanom čežnja”, Ranjevska u “Višnjiku”, Majka u Zellerovoj “Majci”. Režirali su je najveći, od spomenutih Wilsona i Castelluccija, do Van Hovea, Warlikowskog, Regyja, Rodrigeza…. “Ne bavim se kazalištem, jer tu nalazim nešto što ne bih našla u filmu”, kaže. “Pozornica vam daje određenu dozu uzbuđenja i potrebnu energiju. Kad jednom stanete na nju, osjetite elektricitet u tijelu i umu. No uvijek proizvede i malo nemira. Kazalište je mjesto najneobičnijih situacija. Sami ste pred stotinama ljudi, a ipak glumite. Ono što proživljavate je u luku od užasa do sjaja. Sjaj dolazi dosta brzo, ali početak je uvijek blizak užasu. U noći premijere užas je još intenzivniji.” U 72. godini Isabelle Huppert svojim glamuroznim avanturizmom osvaja i kazališnu i filmsku publiku. Spada u onu vrstu glumica koje to s lakoćom čine. Uz neosporni talent uspijeva joj to i zato što glumi na velikim jezicima. I u našoj sredini postoje atraktivne glumice koje su se dokazale i na filmu i u kazalištu, no naš teatar, danas prilično umoran i repertoarno nekoherentan, ne nudi im mnogo prilika za karijerni razvoj, kao ni hrvatski film, zatočen negdje na marginama europske i svjetske kinematografije. Njihovi su raskošni talenti, nažalost, u europskom izvođačkom kontekstu još prilično nevidljivi, naši teatri danas ne prelaze granice regije, a filmovi se rijetko prikazuju na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
svaka cast