Kultura
232 prikaza

U gostima kod Željka Lapuha: Ja nisam samo slikar

1/10
Sandra Šimunović/PIXSELL
Iza njega stoji više od 40 samostalnih i više od tristo skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Prvu izložbu je imao u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. U samo nekoliko dana trajanja izložbe prodao je sedam slika

Umjetnost je čudesna. Inspirira nas stoljećima! Započinje svoju priču slikar Željko Lapuh u svom zagrebačkom domu. Pali tanku cigaretu koju je izvadio iz srebrne tabakere. Svu eleganciju te tanke cigarete prevrće poput kista po svojim dugim tankim prstima. Kao da slika po zraku. Pored srebrne pepeljare stoje i kubanke. Njih pali u kasnu noć. Odjeven u radno odijelo kao da je uvijek spreman mehanički stvoriti novu sliku. I zaista je tako. Kad sjedi u fotelji pored prozora i puši, tad se rađa neka nova slika. Nebitno je li to na omotu od čokolade, kuverte, olovkom ili kemijskom. Crta se skica. Duboko u gluho doba noći.

U pauzi crta skicu, a onda prošeta nekoliko koraka do ateljea, gdje poput alkemičara miješa laneno ulje i tarpetin kako bi oplemenio platna. Na njima traži pročišćenu sliku, jednostavnu i monumentalnu. Suvremenu.

Jutra kod slikara zapravo su tiha. On stvara cijelu noć. Rađa u tami. Kad svi spavaju, njegova kreativnost je u punom naponu. Lapuh kaže da ne prođe ni jedan dan, a da se likovno ne izrazi. Iza njega stoji više od 40 samostalnih i više od tristo skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Prvu izložbu je imao u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. U samo nekoliko dana trajanja izložbe prodao je sedam slika. Kaže kako je tad uvidio da od toga može živjeti i nije stao raditi sve do danas. Ističe da je najljepše raditi posao koji voliš i živjeti od njega.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Lapuh je rođen 1951. godine u Splitu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1971. godine. Diplomirao je slikarstvo 1976. u klasi prof. Šime Perića. Poslije je i sam bio profesor na toj istoj Akademiji. Osim što slika, strast mu je sakupljati i radove kolega. Tako je u vlasništvu kolekcije koja ima oko 100 slika njegovih prijatelja Zlatka Kesera, Zlatana Vrkljana, Dalibora Jelavića, Borisa Bućana, Nikole Koydla, Željka Kipkea, Ljube Ivančića, Zoltana Novaka itd.

- Ja sam ljubitelj umjetnosti, ja nisam samo slikar - kaže Lapuh.

Nastavljamo razgovor. Sad Lapuh umjesto tanke cigarete pali kubanku.

Express: Imate li neko sjećanje iz djetinjstva koje vas povezuje uz slikarstvo? Nešto što vam se duboko urezalo u memoriju? Neki moment kad ste odlučili biti slikar.

Prvi kontakt sa slikom sam imao kod djeda i bake gdje sam boravio do sedme godine. Oni su na zadniku u hodniku imali jednu malu reprodukciju Delacroixa ‘Lov na lavove’. Tad nije bilo slikovnica i fotografija, a ja sam bio fasciniran tom slikom. U gimnaziji sam odlučio da ću ići na Akademiju. Odlazio sam na izložbe po Zagrebu, gledao reprodukcije, crtao... Zakoračio sam i u prvi atelje kod Mirona Makaneca i njegove kćeri Marte - oni su održavali tečajeve. Polagano sam ulazio u tu materiju i shvatio da je to nešto što me zanima. Tako sam upisao akademiju.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Bili ste profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Je li profesorska uloga u nekom obliku ograničila vaš rad?

Kad čovjek kontinuirano radi, profesionalan je i živi od svoga rada, Akademija tad ne može utjecati na kontinuitet i kvalitetu. Štoviše, mogao sam se inspirirati studentima, vidjeti što oni rade, što izlazi iz njih. Pedagoški rad u kojemu se prenosi znanje i iskustvo studentima je od velike važnosti za sljedeće generacije.

Express: Što mislite o novim generacijama slikara, upravo onih koji su izašli s Akademije? Tko uopće danas želi biti slikar?

Uvijek ima talentiranih ljudi. Oni uvijek nalaze prostora za umjetničko i društveno postignuće. Poslije mentorskog rada važno je da studenti samostalno rade i da su aktivni. Jedan manji dio njih ostane u tom kreativnome momentu. Studenti moraju izvući maksimalno od sebe. Sami stvoriti svoju poticajnu klimu. Danas su nove generacije mladih umjetnika jako aktivne i imaju veće mogućnosti nego prijašnje. Sad postoje i razmjene mladih slikara, kreću s putovanjima već na studiju, idu u druge države na razmjene, i to su mogućnosti koje mi nismo imali. Individualna stvar je koliko će netko uspjeti. Uvjetovana je s više faktora, od kreativnosti, njihove energije i na kraju same sreće. Danas ima puno akademija, ali ima i slikara amatera koji puno rade. Nekad je slikar bio uvjetovan materijalom i narudžbom. Danas može slikati tko hoće. Slikari danas dolaze iz svih slojeva društva. To više nije nasljedno. Danas svatko ima mogućnost izražavati se unutar umjetnosti.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Mislite li da je slikarstvo izgubilo na značaju u digitalnom dobu?

Muzeji su puni svih profila umjetnosti, kiparstva i slikarstva. Digitalno doba? Ono je utjecalo na raznovrsnost izražaja. Međutim, ne postoji kriza štafelajnog slikarstva. Muzeji suvremene umjetnosti puni su takvih slika. Umjetnost prije svega mora zadovoljiti najkvalitetnije likovne i vizualne kriterije. Individualnost je tu jako važna.

Express: Može li se danas živjeti od slikarstva?

Može se živjeti od slikarstva, u nekim periodima bolje, a u nekima lošije. Međutim, ovo što se događa na aukcijama s astronomskim cijenama su slikari 20. stoljeća koji su preminuli. To si mi živući umjetnici ne možemo ni zamisliti! Umjetnici su nasreću naučeni na boemski život. Bitno im je samo da rade, da imaju prostor i materijal. Umjetnost je živi organizam. Uvijek odražava vrijeme i okolnosti u kojima se stvara. Mene osobno puno više zadovoljava proces rada od same izložbe.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Jako puno ste putovali. Usporedite situaciju u pogledu umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu?

Puno sam putovao po Europi i gledao izložbe te obilazio velike muzeje. To su sjajna studijska putovanja jer vidiš umjetnine uživo. I to s kolegama. Retrospektivne izložbe su me se dojmile, poput Franza Halsa i Picassa, Ive Kleina itd. Fascinira me umjetnost, a posebno njena raznovrsnost. Svaki put dobiješ neko drugo iskustvo koje ti daje poticaj da počneš tražiti maksimum od sebe. Često sam odlazio u Pariz i on me uvijek iznova fascinirao. Putovanja obagaćuju. Zapitaš se zapravo gdje si ti i što radiš. Pokušaš zaokružiti cjelinu svoga rada.

Express: Mnogi umjetnici su imali mecene. Recimo, Dalijev rad je mecenirao multimilijunaš Edward James. Postoje li mecene u Hrvatskoj?

Što je bogatije društvo, to je situacija bolja za umjetnike. Možete raditi čuda, ali umjetnost ide uz kapital. Danas mecenstva, kakvo nam je bilo nekad poznato, nema, ali ima sakupljača. Nekad su bogate obitelji htjele preko umjetnika imati reprezentaciju. I danas bi se preko umjetnika zapravo trebali reprezentirati i društvo i pojedinac. Međutim, situacija za umjetnike je dinamična, kako kod nas, tako i u svijetu.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Strast prema umjetnosti vas je učinila kolekcionarem. Koliko je velika vaša kolekcija i tko se sve nalazi u njoj?

Ja sam sav u toj materiji. Tako sam počeo skupljati slike i artefakte, i najviše sam se orijentirao na one umjetnike koje sam osobno poznavao. Od najstarijih profesora koje sam znao pa sve do nekih studenata koji su izašli s Akademije. Slike, crteži i kipovi. Volim svoje kolege i zato imam njihove radove oko sebe. Sa svima njima sam se družio, od Zlatka Kesera, Dalibora Jelavića pa sve do Zlatana Vrkljana itd.

Express: Po čemu je jedinstven vaš rad? Koji je vaš unikatni potpis?

Svaki slikar spada u neku porodicu. Ja sam tako figurativni slikar, slikar forme. Kroz crtež ulaziš u svijet ideja i pokušavaš to realizirati u sliku. Uvijek sam ostao unutar forme bez obzira na motiv. Analiziram svijet i pokušavam ga zabilježiti u vremenu, pokušavam pretočiti svoj osobni doživljaj u sliku - materiju. Pokušavam dati jednostavnu elementarnu formu bez obzira na motiv. Gradim i svaka slika je stepenica za sljedeću. Zadnja izložba je bila ciklus zagrljaja ili ciklus s mojim psima. Kad sam zadovoljan sa zatvorenim ciklusom, onda je vrijeme za izložbu.

 | Author: Sandra Šimunović/PIXSELL Sandra Šimunović/PIXSELL

Express: Opišite proces stvaranja. Što to znači za vas?

Uz svakodnevno crtanje dolazite do ideja. Radim male slike koje su intimne pa sve do velikih formata. Pokušavam studiozno napraviti neke kompozicije. Sustavno radim godinama i imam analitičan pristup prema svom poslu i samom stvaranju slike. Gradim je do maksimuma u najvećoj jednostavnosti.

Express: Imate li sliku koju nikad ne biste prodali i zašto?

Naravno da čovjek ima nekih slika koje mu jako puno znače bez obzira na veličinu. Imam nekih koje sam radio na dlanu. Ima nešto u njima što je važno za mene emotivno i bitne su za moj sljedeći korak.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.