Kultura
194 prikaza

U Hrvatskoj se po pitanju promoviranja knjige i čitanja radi nešto krivo

Djevojka čita u knjižnici
1/3
Thinkstock
Iako su knjižnice najuređeniji segment hrvatskog knjižnog sektora, kiksamo tamo gdje nikako ne bismo smjeli - u knjižnicama u osnovnim i srednjim školama, za čiju se nabavu novih knjiga izdvaja sramotno malo

Posljednjih godina sve se češće osjećam mrgudno, nezadovoljno..., umjesto da ful guštam s ekipom u kreiranju Noći knjige, nečeg uistinu lijepog što već 11 godina vraća u fokus najšire hrvatske javnosti knjige, njihovo čitanje i kupovanje. Naime, za medijsku promociju Noći potrebno je opetovano odgovarati na novinarska pitanja o stanju hrvatske knjige, o rezultatima godišnjeg istraživanja tržišta i mjerama koje se (ne)poduzimaju za popravljanje stanja, o Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja, o Godini čitanja..., a ja ne želim sve to farbati vedrijim bojama, posezati za taktičkim potezima koji nikoga "ne bole", niti predstavnike branše niti predstavnike resornih ministarstava. Krajnji je čas da povedemo oštriju raspravu upravo s onima koji su u poziciji donositi odluke, pa i diktirati ritam neophodnih promjena, i stoga mi se čini da u pojedinim svojim istupima postajem mrzovoljni partibrejker, onaj koji kvari atmosferu i jednima i drugima.

Knjige | Author: Milan Sabic/PIXSELL Milan Sabic/PIXSELL

A ovogodišnje istraživanje hrvatskog tržišta knjiga još manje nam daje razloga za optimizam, i očito je da se u Hrvatskoj i po pitanju promoviranja knjige i čitanja radi nešto krivo, a štošta se i NE radi. Pad čitanja na 42% onih koji su pročitali knjigu, odnosno kupovanja knjiga na njih 20% to drastično pokazuju, a brojke su još poraznije ako ih usporedimo s 2004. i 2005., kad je nakon ispuhavanja balona "knjige uz novine" još uvijek 32% građana Hrvatske kupilo knjigu unatrag tri mjeseca (tih godina nije se istraživalo koliko ih je i čitalo knjige, to je uvedeno 2011.). Danas je očito i da smo se naivno nadali da će pandemija kao npr. u Francuskoj izazvati barem neku pozitivu - povećano čitanje knjiga, no poražavajuća nam je usporedba s Francuskom- gdje je lockdown naveo čak 33% anketiranih da čitaju više nego inače, pa su najviše počeli čitati mlađi čitatelji, ispod 25 godina, njih 42%. Kad se tome doda da Francuzi čitaju u prosjeku 8,4 knjige godišnje (žene još i više, 10 knjiga), stariji od 65 godina pročitaju i 11 knjiga, dok populacija između 25 i 34 godine pročita 5,3 knjige u godini dana, tad je jasnije koliko smo zaglibili kad u Hrvatskoj, među onima koji čitaju, najviše njih pročita samo dvije knjige godišnje!

Interijer Nacionalne i sveučilišne knjižnice | Author: Dino Stanin (PIXSELL) Dino Stanin (PIXSELL)

Iako su knjižnice najuređeniji segment hrvatskog knjižnog sektora, kiksamo tamo gdje nikako ne bismo smjeli - u knjižnicama u osnovnim i srednjim školama, za čiju se nabavu novih knjiga izdvaja sramotno malo, a želi se mlade potaknuti na čitanje. Neslavno nerealizirana višemilijunska tranša iz EU socijalnog fonda za tu nabavku knjiga ponajbolje pokazuje tko i koliko ozbiljno (ne) provodi Nacionalnu strategiju poticanja čitanja. Nedavno je HDS ZAMP objavio da je ukupan broj prijavljenih posudbi od strane županijskih narodnih knjižnica u 2019. iznosio 5,451.300, te da u obračunu sudjeluje ukupno 1479 autora. Iznos naknade po jednoj posudbi iznosi 0,58 kn za pisce, 0,29 kn za ilustratore (50% vrijednosti posudbe) i 0,23 kn za prevoditelje (40% vrijednosti posudbe). U 2020. prijavljeno je 4,556.735 posudbi, a u obračunu ukupno sudjeluju 1392 autora. Za to razdoblje iznos naknade po jednoj posudbi iznosi 0,73 kn za pisce, 0,36 kn za ilustratore i 0,29 kn za prevoditelje. Tako ispada da čitanijim autorima zapravo ne bi trebalo biti u interesu da ZAMP detektira što više autora koji imaju pravo na naknadu, jer Ministarstvo kulture i medija i dalje za jednu godinu izdvaja samo dva milijuna kuna, pa što više efikasni ZAMP autora detektira, to je manji iznos koji pojedini autor dobije! Kroz dulji period i dalje je primjetan značajan pad naknada po pojedinoj posudbi, koja je za pisce od 1,49 kuna 2013. padala na 0,93 kn (2015.), 0,56 kn (2017.) 0,52 (2018.), tako da je porast u zadnje dvije godine zapravo neznatan.

Hrvatsko je prokletstvo da se prečesto sve i svašta pravda nekom krizom, i onda posljedično i nedostatkom novca. Pa se najčešće prizivaju u pomoć EU fondovi, umjesto da se za hitno oživljavanje Nacionalne strategije poticanja čitanja posegne za konkretnijim financijskim sredstvima iz "autohtonog" državnog proračuna, bez čega će Strategija ostati nikad realizirani dokument, još samo jedan popis želja.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.