U Mađarskoj nema diktature. Gotovo bih rekao - nažalost

U razgovoru koji vodimo povodom hrvatskog prijevoda njegova romana “Svršetak” (Fraktura, 2020.) mađarski pisac i fotograf Attila Bartis ovako objašnjava svoj umjetnički senzibilitet: “Zamislite kutiju punu kockica. Služe za igru i sve su izrađene od drva, neke su napravljene od stabla posječenog u vašem vrtu, druge su načinjene od hoklice vaše bake. A  neke su od ostataka pisaćeg stola za kojim ste naučili pisati. I onda od tih kockica složite kućicu. Ono što će nastati služit će kao igračka i biti kućica iz mašte. Samo što ćete s nekima od tih drvenih sastavnica biti i osobno povezani, što će u konačnici po mnogočemu presudno odrediti kakva će to kućica biti”. Sazdana od kockica koncepata, ideja, misli i slika, kućica njegove književne mašte otkriva pisca koji svaku napisanu riječ promišlja fotografskim okom za savršenu kompoziciju: rezultat je začudna i uznemirujuća priča o Mađarskoj od šezdesetih godina naovamo, ispripovijedana kroz intimnu povijest jedne krnje obitelji čija genealogija neobično sliči onoj samoga autora. Attila Bartis rođen je 1968. u Târgu Muresu u Rumunjskoj. Godine 1984. njegova obitelj zbog represije seli se u Budimpeštu, gdje Bartis studira fotografiju, kojom se i danas uspješno bavi. U književnosti se javlja 1995. zapaženim kratkim romanom “A Séta”. Slavu stječe romanom “Spokoj” (2001.), koji je 2008. dobio i filmsku adaptaciju. Knjige su mu prevedene na više od 20 svjetskih jezika. Dobitnik je niza značajnih književnih priznanja, a godine 2006. odlikovan je Viteškim križem Republike Mađarske. Njegov roman “Svršetak” izašao je 2015. godine, a na hrvatskom ga čitamo u sjajnom prijevodu Xenije Detoni, koja je jednako sjajno prevela i ovaj razgovor s piscem.