Kad bi se htjelo nekako sažeti ili na formulu svesti globalni uspjeh baskijske spisateljice Eve Garcie Saenz de Urturi onda je to, ukratko, njen fantastičan literarni "savoir faire", tj. umješnost i takt, premda pisanje romana čini samo jedan dio njezina CV-a koji obuhvaća i rad na sveučilištu, i novinarstvo, kao i, nešto ranije, uspješnu menadžersku karijeru.
Nije onda možda ni čudno da su neke od tema njezina posljednjeg romana, "Crni časoslov", balet preživljavanja, iskustvo, odnosi, feminizam. Izvana, ovaj roman je obučen u plašt krimića/suvremenog detektivskog romana za i o bibliofilima. U središtu radnje je bibliofilski kružok. A točnu formulu negdje u prvoj petini romana otkriva sama autorica: ovo je priča koja je pisana kao kutija koja može sadržavati sva pitanja, a detektivu se nikad nije žurilo da na njih odgovori...
Na samom početku, in medias res, svjedočimo otmici majke, za koju sin Unai (inspektor Kraken) 40 godina misli da je mrtva. U zamjenu za njeno oslobađanje otmičar, svojevrsni Kaliban (imenjak lika iz Shakespeareove "Oluje", što je prikladna aluzija na česte oluje u mjestu radnje, Vitoriji-Gasteiz), traži "Crni časoslov". To je vrsta iluminiranog rukopisa izrađenog u srednjem vijeku, knjiga s osobnim molitvama koja se naručivala za moćne, ne nužno religiozne ljude, obično žene.
Kraken, protagonist ovog dinamičnog krimića s gomilom napetih zapleta, kao i bestselera "Trilogija o bijelom gradu", na koju se "Crni časoslov" nadovezuje, ima bogato iskustvo i nepogrešivu intuiciju. On je nešto kao baskijski inspektor Barnaby. Ali sa svakom idućom stranicom uviđamo da ovaj krimić nije samo tipični "whodunit?", nego i vrlo informiran, strastven pledoaje "unikatima", bibliografskim draguljima, kako piše Eva Garcia, "blagu iz Ali Babine pećine".
Naime, može se čitati i kao leksikon bibliofilske struke u kojem se opisuje kako se npr. dobiva boja za bojenje pergamenta u crnim časoslovima ili kako se iz vitriola dobiva nitroglicerin od kojeg je poginula stručnjakinja Sarah Morgan, jer je njime bio premazan "Crni časoslov". Zatim, da bibliofili mogu biti kriptofiti, oni koji skrivaju svoje akvizicije, i fanerofiti, oni koji se hvastaju njima...
Pribrojimo li svemu lokalnu boju kao književni alat (npr. odjeću, jezik, manire i običaje Baskije), slučajne ili namjerne koincidencije u opisu likova - recimo, lika Telma, diva u bijelom mantilu s piercingom i Lisbeth Salander iz trilogije "Milenij" Stiega Larssona, ili, pak, ubojstvo bookhuntera Edmonda u knjižari i smrt redovnika u "Imenu ruže" u samostanskoj knjižnici - eto barem dijela odgovora zašto je Eva Garcia stekla vojsku obožavatelja, ali i hodočasnika zanimljivih lokacija u Vitoriji-Gasteiz, "sjedištu" trilogije i "Časoslova", inače gradu u kojem se rodila i počela pisati s 14 godina.
