Zaljubio se Saša Anočić u kazalište 1992. kad je kao osječki student u Zagrebačkom kazalištu mladih pogledao “Magic & Loss” Ferdinanda Brucknera u režiji Eduarda Milera. Za njega je kazališna umjetnost bila intuitivna, vođena instinktom, potragom za djetinjstvom gdje je svaki događaj bio prvi, a živjelo se punim plućima. Tekst je nerijetko slagao u mozaik i persiflaže u koji čitav autorski tim i glumac improvizacijski upisuju svoje trenutačno viđenje svijeta. Nije ga zanimalo političko, nego intimno koje se prelijeva na sve društvene sfere. U takvom viđenju svijeta nema mnogo mjesta za šećerni happy end. Maska klauna prikriva duboku tjeskobu te stoga ne čudi da su Anočićeve najuspjelije predstave mračne, ali i dirljive te neopisivo nježne, one u kojima je glumac uvijek u središtu.
356
prikaza
Uz odlazak Saše Anočića, redatelja slavnih Kauboja
1/6
Naša kazališna kritičarka analizira vezu kultne predstave i generacije kojoj i sama pripada te karijeru čovjeka koji je dokazivao da u umjetnosti ne postoji provincija, nego samo provincijalno shvaćanje iste publike
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
