Vatikan je zbog njega morao otvoriti svoje tajne arhive

Godine 1982., trojica pisaca - Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln – objavila su pseudopovijesnu "knjigicu" "Sveta krv, Sveti gral". Ta popularno-pseudoznanstvena štorija temeljila se na navodnim otkrićima spisa punih kodova u francuskom gradu Rennes-le-Chateau na kojima su bila ispisana imena, karte, datumi i cijelo obiteljsko stablo Sionskog Priorija, tajnog i utjecajnog društva osnovanog u Jeruzalemu 1099., za koje se tvrdilo da su čuvali tajnu Isusova potomstva.

Nakon što je pročitao "Svetu krv, Svet gral", Anthony Burgess, autor "Paklene naranče" i tadašnji književni kritičar, izjavio je da je "ova knjiga izniman materijal za roman". Te iste godine kad je objavljen ovaj pop knjižuljak Dan Brown, član crkvenog zbora, sin profesora matematike i crkvenog orguljaša, krenuo je pohađati fakultet u Amherstu i nesumnjivo je čitao svu recentnu izdavačku produkciju.

700 zlostavljanih Life Papin brat vodio je sadistički seks kamp za dječake

Nekoliko desetljeća kasnije Dan Brown se pojavljuje kao četvrti najbolje plaćeni književnik prema Forbesovoj listi za 2017., koju predvodi J.K. Rowling, a na koju su se ugurali još i Paula Hawkins, autorica "Djevojke u vlaku", Danelle Steel, koja je objavila šest knjiga prošle godine i koja još očito nije izašla iz mode, Nora Roberts i drugi književni bogatuni.

Razlog zbog kojeg je Dan Brown ponovno nakon dugog niza godina zajahao valove svjetskoga književnog novca izdavanje je novog nastavka iz serijala o Robertu Langdonu – "Origin".

Ali tko je uopće taj Dan Brown koji je iz svog prvog književnog sastavka u školi dobio ocjenu dobar uz komentar: "Jednostavnije je bolje"? Kako je došlo do toga da Vatikan imenuje jednog od kardinala da javno opovrgne sve što je Brown izazvao svojom histerijom zavjera i crkvenih tajni što ih je napisao u "Da Vincijevu kodu"?

Kao što je rečeno, odrastao je u New Hampshireu okružen, zapravo, crkvenim vrijednostima. Osim što mu je majka bila glazbenica koja je izvodila pjesme pretežno crkvene naravi, mladi Brown provodio je ljeta i hopsao s drugim religioznim dečkićima po crkvenim kampovima.

Nakon što je odradio koledž u Americi, uputio se na studij španjolskog u Sevillu i tu, znači, leži zec zbog kojeg je radnja najnovijeg Brownova romana "Origin" smještena u Španjolsku. Ipak, prije nego što je Brown postao ono što je danas – književna utvrda spekulacijskih povijesnih romana za koje mnogi i nemaju pretjerane riječi hvale – ovaj profesor engleskog i španjolskog sreću je okušao u Los Angelesu.

Nije za vjerovati, ali Brown je nekoliko godina ustrajao u namjeri da postigne glazbenu karijeru, i to na sintesajzeru. Objavio je čak dva CD-a, a mnogi se nisu libili okarakterizirati ga kao novog Barryja Manilowa. Jedan album zvao se "Anđeli i demoni", baš poput njegovog povijesnog trilera koji je nastao godinama kasnije, drugi "SynthAnimals" i "Perspective".

Iako se dugo nije znalo ništa o njegovim glazbenim eskapadama, na kraju se ipak uspjelo iskopati jedan njegov pop-pjesmuljak, "976-LOVE" u kojemu Dan Brown pjeva "Vodim te u krevet i prislanjam telefon na uho/Činiš me muškarcem". Ipak, kantautoru kojemu je tema bila seks preko telefona nije bilo mjesta na glazbenom nebu jer su ga mnogi opisali kao uštogljenog i stisnutog. Pa se onda bacio u pisanje romana koji razaraju crkvene tajne te povijest Isusa Krista i Marije Magdalene.

Prije nego što ga je "Da Vincijev kod" vinuo u spisateljske oblake, Dan Brown je u suradnji s Blythe Newlon napisao knjigu "187 muškaraca koje treba izbjeći: Vodič za žene frustrirane romantikom". Newlon mu je nedugo zatim postala supruga, a njegov silan uspjeh nikako ju nije mogao baciti u očaj i frustraciju. I tu se prelomilo jer je Brown napustio svoje profesorske pozicije i postao pisac na puno radno vrijeme.

Svetica Life Kritičari Majke Tereze: Gdje su milijuni koje je dobila?

"Da Vincijev kod" zapravo je drugi dio kontroverznog serijala u kojemu je glavni junak Robert Langdon, profesor simbologije na Harvardu, kojeg put uvijek nekako nanese na razotkrivanje skrivenih značenja, šifri, kodova i slagalica koje među svojim recima i simbolima kriju tajne čovječanstva. Sva ta potjera za značenjem i istinom vjerojatno je proklijala još u Brownovu djetinjstvu jer im je otac često priređivao misteriozne tragove u popularnoj igri Lov na blago. Eto, i Langdona goni ta mahnita znatiželja da sve znakove ovog svijeta podredi logici istine i razuma, a njegova ružna odijela od tvida postala su simbol intelektualne nadmoći i neke vrste socijalnog autizma.

Ali što je to Brown napisao da je toliko pogodilo crkvenu elitu i natjeralo Vatikan da ga prođe jeza na sam spomen Dana Browna; da se pomame i mediji, i znanstvenici, i povjesničari, i povjesničari umjetnosti, i da im ime "Brown" ne silazi s usana godinama? Da se ne spominje histerija koja je nastala poslije prvog izdavanja "Da Vincijeva koda", na čijoj naslovnici se nalazio Kryptos, spomenik koji je krcat šiframa i koji mirno i tiho brege dere u dvorištu CIA-e. Nakon čitanja "Koda" sva sila programera, kriptologa, profesionalnih i kreativno-amaterskih bacila je svoje pipke na Kryptos i opsjedala CIA-u u želji da pronikne u značenje misterioznoga koda.

No, dakle, čini se da je Robert Langdon štreberski ubo u osinje gnijezdo. Brown u "Da Vincijevu kodu" iznosi podatke o, kako je već bilo rečeno, Sionskom Prioriju koji navodno čuva nasljednike Isusa Krista i Marije Magdalene. U cijelu priču uključen je i Da Vinci jer se za njega vjerovalo da je bio član tog tajnog društva te da je u svojoj slici "Posljednja večera" suptilno umetnuo Sveti gral, odnosno prikazao kalež koji je zapravo utroba Marije Magdalene.

Priča govori da je nakon Isusova raspeća trudna Marija Magdalena pobjegla put Francuske i da je Isusovo i njezino dijete zapravo prvi potomak u dinastiji Merovinga, koja će zavladati Francuskom. U "Kodu" Robert Langdon surađuje s pariškom kriptografkinjom Sophie te oni bježe od ludog albino svećenika flagelanta, koji se bičuje svako jutro prije doručka, a usput otkrivaju i tajne i povijest Opusa Dei.

Sve to zapravo zvuči iznimno zanimljivo i doista jest. I cijela ta priča o tome kako je na "Posljednjoj večeri" prikazana Marija Magdalena koju je crkva žigosala kao prljavu prostitutku, i o crkvenim ocima koji od čovječanstva žele sakriti istinu o izravnim potomcima Isusa Krista, koji se i danas kreću među nama, savršeno drži vodu. Ali samo unutar okvira tvrdih korica pseudopovijesnog romana.

Jer, da se vratimo na sami početak. Ono što je onomad navodno otkriveno u francuskom gradiću Rennes-le-Chateau, a za što su se autori "Svete krvi, Svetoga grala" držali kao pijani plota, dokazano je kao obična spačka. Ispostavilo se da je dotični Pierre Plantard fabricirao sve te spise i spisiće u kojima se spominje da je i on potomak dinastije Merovinga i podmetnuo ih u Nacionalnu biblioteku u Parizu.

Jednako tako se pokazalo da je lažirao popis članova Sionskog Priorija, a neki su od njih Da Vinci, Botticelli, Isaac Newton. Istog tog Sionskog Priorija koji je zapravo u šezdesetima osnovao sami Plantard kao beznačajno društvance istomišljenika i od ove informacije dijele vas tri klika na internetu. Plantard je, inače, bio obični varalica kojeg se povezivalo s antisemitskim skupinama u vrijeme Drugog svjetskog rata.

S NOVCEM CRKVE Life Biskup Strossmayer obožavao je razvratne seks-zabave

Ipak, sve ovo što je Pierre Plantard "umetnuo" u povijest čovječanstva, Isusa, Crkve i frankofone dinastije kraljeva Dan Brown naveo je u "Da Vincijevu kodu" pod nazivom "Činjenice". Očito se smješkao dok je to radio jer su njegove činjenice i fakti izazvali nezapamćenu pomamu oko otajstava i tajanstava crkvenih poglavara, a nesumnjivo je i da je ovaj vihor spekulacijsko-povijesnih romana naveo svijet da u doba razvoja korisnika interneta potakne i čudesne teorije urote prema kojima među nama žive gušteri na dvije noge.

Ipak, ne da se Dan Brown, taj propali Barry Manilow i autor ženskih vodiča za ophodnju s muškarcima. Odlučio je preskočiti i autoricu "Harryja Pottera" na Forbesovoj listi, pa mu tako sad izlazi najnoviji plod mašte – "Origin". Peti će to biti nastavak putešestvija Roberta Langdona po svijetu, nakon "Anđela i demona", "Da Vincijeva koda", "Izgubljenog simbola" i "Inferna". Ovog puta sudba kleta zadesit će ga u Španjolskoj, zemlji bogatoj poviješću, tradicijom, predivnim gradskim vedutama i modernom umjetnošću.

Bilbao, Madrid, Sevilla i Barcelona odvest će Roberta Langdona, profesora za potrebe romana izmišljene profesije, simbologije, u priču kojoj će namjera biti razotkrivanje prapočetka sviju nas. Nesumnjivo je da će španjolska umjetnost odigrati ključnu ulogu u ovoj priči jer će radnja čitatelja voditi kroz samostan Montserrat, katedralu Sagrada Familia, muzej Guggenheim...

Ali ono što je sad bitno je to da čitatelji i javnost napokon prihvaćaju Dana Browna kao autora puke fikcije. Jer dok su prije desetak i više godina njegovi romani sa svojim "činjenicama" stvarali uzbune nalik na onu kad je Orson Welles svojom radiodramom "Rat svjetova" iz 1938. naveo milijune Amerikanaca da misle kako ih napadaju Marsovci, danas je Brown i više nego česta meta sprdnje književnih kritičara.

Zaradio je on i dva sudska slučaja gdje su ga optužili da je ukrao radnju svojih romana, a zanimljivo je da su jedni od tužitelja bili upravo autori "Svete krvi, Svetoga grala". A ponukao je njegov serijal i sami Vatikan da otvori svoje tajne arhive i da javnosti na uvid predoči dokumentaciju koja opovrgava Brownove navode u serijalu.

Zanimljivo je da se Brown zamjerio i vlastodršcima na Filipinima. U "Infernu" Langdonova kolegica opisuje Manilu kao grad "užasnih prometnih čepova, zagušljivog onečišćenja i zastrašujuće seksualne trgovine", nadodaje još i da su to vrata pakla. Gradonačelnik Manile Francis Tolentino uputio je piscu javno pismo u kojemu navodi kako je tužan zbog takvog opisa njegova grada koji je "iskreno, ulaz u raj".

I, eto. Isus, Marija Magdalena, Opus Dei, šifre, simboli, Da Vinci, Pariz, Španjolska, profesor s Harvarda, otužna ekranizacija njegove knjige – sve se to čini i više nego dovoljnim da Dan Brown spava s 20 milijuna dolara u čarapi pod krevetom. Koliko god on ozbiljno shvaćao svoju ulogu pisca u ovom svijetu kojemu treba još puno toga otkriti i podučiti ga, čisto sumnjam da je Dan Brown sebi kupio ulaznicu u raj. Već će ga u čistilištu uputiti na izlaz za osrednje pisce.