“Zanimljiva povijest seksa” fascinantna je povijest omiljene aktivnosti ljudskoga roda. Povijest je to i zločina prema spolnosti i seksu jer je nevjerojatno koliko je nešto toliko prirodno i jednostavno tijekom stoljeća bilo toliko sotonizirano, potiskivano i kažnjavano. Povijest seksa zapravo je jedna velika tragedija, puna mučenja, sakaćenja - muškaraca, no puno više žena, što nam otkriva ova knjiga. Otkriva nam sve nepoznate, bizarne, čak nečuvene seksualne običaje od osvita civilizacije do danas.
Otkad je ljudskoga roda, čin seksa nije se promijenio, no pogledi društva na seks, žudnju, ženstvenost ili muževnost, na samozadovoljavanje, orgazme - nemjerljivi su danas u odnosu na prošlost.
Zato “Zanimljiva povijest seksa” nipošto nije samo zabavna knjiga, koja naslovom mami da ju se pokloni prijateljici ili prijatelju za, recimo, 40. rođendan ili za sretan završetak nesretnog braka, već je jako dobro napisana povijest seksualne evolucije i revolucije. Naslov bi joj komotno mogao biti “Turobna povijest seksa” - kad pročitate i vidite kako je izgledao, recimo, prsten za penis sa četiri bodlje, naširoko korišten u 19. stoljeću za tretman masturbacije. Dotad se ustalila medicinska teorija da je gubitak sjemena jako štetan za zdravlje i da masturbacija nije samo opasna nego može biti i pogubna. Prstenak bi erekciju sasjekao u korijenu, doslovno, jer bi se njegovi šiljci zarili u penis i vlasnika odvratili od bilo kakve prljave nakane. “Gadget” industrijske revolucije stavljao bi se momcima i preko noći, za prave patnje mladih Werthera...
Zanimljiva povijest seksa, Kate Lister, V.B.Z. Prijevod: Mihovil Pavičić
Zabilježeno je da su učeni liječnici tuđe, nestašne penise umakali i u kojekakve kiseline, pokušavajući izliječiti “slabost uzrokovanu gubitkom sjemena”.
Knjiga otkriva i da je, primjerice, impotencija u srednjem vijeku, kad je razvod bio gotovo nemoguć, ipak ženi dozvoljavala da muža odvede na sud i poništi brak. No kako crkva ženama nije vjerovala, u postelju im se morao zavući kongres “mudrih matrona”, koje su se zdušno trudile probuditi zvijer. Ako nikako nije išlo, razvod je bio amenovan. Zamislite sramotu i užas sirotog Waltera iz Canterburyja 1292. za čiji je ud dvanaest žena “dobre reputacije” posvjedočilo da je “potpuno beskoristan”, iako su ga te iskusne matrone trljale rukama i golim grudima, činile sve da ga probude iz letargije. Ali zato je njegova gospođa dobila dozvolu da ode u zagrljaj drugome. Prilično moderno, zar ne?
Vraga, jer svakakve su okrutne gadarije tijekom povijesti radili i ženama, kako ne bi žudjele, svršavale, kako bi bile “čiste”. Početkom 19. stoljeća predlagalo im se, recimo, da osam puta tjedno ispiru vagine ubrizgavanjem mlake vode i karbolne kiseline. Par desetljeća kasnije u modu je ušlo ispiranje s dvije litre otopine živina klorida za liječenje spolnih bolesti. Sa živom su se žene i depilirale. Strahota.
Pročitat ćete i to da su viktorijanski liječnici “prstenjačili” žene kako bi im izliječili “histeriju”. Od toga su ih jako boljeli prsti pa su izumili vibrator. Jedno je poglavlje, jako zasluženo, posvećeno i biciklu koji je, čini se, za žensku emancipaciju učinio čak i više od hrabrih sufražetkinja. Kakvo štrajkanje glađu, bacanje pod kopita ili vezivanje za prugu - bicikl nas je oslobodio: prvo nam je skratio haljinu, zatim obukao hlače, a najvažnije - omogućio nam da same odemo kuda želimo. Liječnici su dizali paniku, urlali da na biciklima žene svršavaju, kamo sreće da je tako...
