Da početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kineska vlada, ili barem ministarstvo pod čijom se ingerencijom nalaze književnost i kultura, nije popularizaciju znanstvene i tehnološke literature postavila kao jedan od svojih strateških projekata stvorivši time i povoljne uvjete za razvoj tekstova iz korpusa znanstvene fantastike, inženjer računarstva Liu Cixin, na čijoj se diplomi tinta još nije posve niti osušila, možda bi zauvijek ostao samo zaposlenik jedne od kineskih elektrana, ne bi se odvažio napisati niti bi imao kome poslati svoju prvu kratku priču. Naravno, nenapisane knjige nedostaju samo svojim (potencijalnim) autorima, no poklonici žanra bi, i ne znajući, izgubili mnogo. Naime, kako Cixin, osim izuzetnog spisateljskog dara, posjeduje i golemo znanje iz područja prirodnih i tehnič- kih znanosti, “Problem triju tijela”, kao i sve prije njega nastale priče, i trilogija čijim će prvim dijelom postati, tvrdo je i duboko prodiruće djelo znanstvene fantastike koje u spekulativne premise upliće i snažan utjecaj koji znanost i odnos prema znanosti mogu ostvariti spram društva. Zapadnom tržištu namijenjeno izdanje (prema kojem je izrađen i hrvatski prijevod) i započinje krvavim odjecima Kulturne revolucije čiji predvodnici, studenti, rado skidaju glave bivšim profesorima nespremnima pokoriti se novostvorenim dogmama i preko noći osmišljenim znanstvenim premisama. Čak i kad ne bi postojala povijest kao potvrda, Cixin daje naslutiti da će iz toga nastati tužno društvo u kojem će, i pola stoljeća kasnije, autor upravo to poglavlje kao kukavičje jaje podmetnuti negdje usred knjige i tako poslušati savjet svojeg kineskog izdavača jer “takve teze nije mudro iznositi na početku”.
Liu Cixin je popustio, jedan od njegovih sporednih, a formativnih likova, profesor fizike Ye Zhetai nije i stoga biva brutalno ubijen u areni za masovne spektakle, pred očima svoje kćeri Ye Wenije. Ona će se kasnije također posvetiti proučavanju zvijezda, no suočena s prijetnjom zatvorskom kaznom zbog svojeg navodnog kontrarevolucionarnog djelovanja, biva poslana da radi na povjerljivom vojnom programu i u vrlo neugodno radno okruženje ispunjeno nepovjerenjem između vođa baze i dijela, ondje kaznom pristiglih, namještenika. Paralelno s ovim, odvija se i drugi krak radnje u kojem znanstvenik Wang Maio, na zahtjev kineske policije, biva infiltriran u organizaciju Frontiers of Science, svjetski debatni klub namijenjen raspravama o nastanku, nastavku i smislu znanosti i preispitivanju pojmova stvarnosti, kako življene, tako i one virtualne. Kineska vlada, naime, vjeruje da upravo elitno društvo stoji iza porasta broja samoubojstava znanstvenika širom svijeta, čemu pokušava stati na kraj, no shvatit će uskoro da kraja nema ili da je kraj već stigao i da se sve ono o čemu su kao društvo promišljali mijenja iz temelja i prelazi u druge prostore, stvarni se život pretvara u bojno polje kakve videoigre s proširenom stvarnošću, a do jučer imaginarni neprijatelji postaju stvarni, prisutni i neizbježni. No hoće li izvanzemaljska invazija na Zemlju pomoći riješiti “problem triju tijela““, vječno pitanje orbitalne mehanike ili će ono njome samo biti dodatno usložnjeno? Prvi dio trilogije “Sjećanje na prošlost Zemlje” (uslijedit će još “Mračna šuma” i “Kraj smrti”), koja bi čitatelja, prema obećanju odaslanom iz nakladnikova marketinga, trebala odvesti do samog ruba svemira, u svojoj je tvrdoj i čvrstoj znanstvenoj ukorijenjenosti zapravo izuzetno refleksivno i filozofsko djelo te otvara pitanja na koja, kao vrsta, možda još i nismo spremni otkriti odgovore. Kao što, pokazat će se u Cixinovoj prilično zamislivoj viziji alternativnih događanja, nismo spremni niti na bliske susrete. Ma koje god vrste oni bili.
