Film "Wonder Woman" redateljice Patty Jenkins jedno je od lijepih iznenađenja ovogodišnje holivudske blockbusterske sezone. Zabavan je, inteligentan, emotivan, nepretenciozan i, u dobrom smislu (poput prvih i drugih "Čuvara galaksije"), djetinjast. To je četvrti film iz Warnerove serije o superjunacima prema stripovima DC Comicsa i prvi normalan, bez pretenzija da bude nešto što nije u prirodi filmova o superjunacima.
Prva tri, "Čovjek od čelika" (2013.), "Batman protiv Supermana" (2016.) i "Suicide Squad" (2016.), bili su čudni pokušaji bijega od izvorne stripovske prirode, s katastrofalnim spojem nespojivih sastavnica. "Čovjek od čelika" nije bio film o Supermanu, nego dosadan akcijski traktat o tome kako je Superman postao Superman.
Bila je potrebna jedna prava superjunakinja u kupaćem kostimu i redateljica čvrste ruke koja se prije više od desetljeća u trileru "Čudovište", kroz zločine Charlize Theron, uvježbala u serijskom ubijanju muškaraca da Warnerov kaotičan pokušaj stvaranja DC-jevskog filmskog svijeta (nazvanog DC Extended Universe), koji bi trebao parirati Marvelovu filmskom svijetu, izbavi od kreativne, tržišne i, nadasve, žanrovske zbrke.
Ako su filmovi o superjunacima priče o ljudima s nadnaravnim moćima s kojima bi se gledatelji trebali poistovjetiti, onda je to osnovna pretpostavka njihova postojanja i suludo je to dovoditi u pitanje. Redateljica Patty Jenkins shvatila je to bolje od svojih muških redateljskih kolega. Nije bila zabrinuta što Wonder Woman, polugola, u ratničkoj odjeći nalik jednodijelnom kupaćem kostimu, izvodi spektakularne akcijske bravure za kakve su muški superjunaci odjeveni, zaštićeni i oklopljeni poput tenkova.
Naglašavajući da je riječ o fantastici i fantaziji, istaknula je da je njezina junakinja za nju projekcija njezinih maštanja o tome kako ona sama, privlačna, ženstvena, seksi i ubojita, izvodi akcijske vratolomije. Nije je zabrinjavao seksizam, eksploatiranje ženske ljepote i feminizam, nego je preuzela sve atribute svoje junakinje te ih okrenula u njezinu i svoju korist.
Patty Jenkins, dakle, nije brinula o tome je li njezina superjunakinja seksi objekt iz muških maštarija, nego ju je prebacila iz muške u žensku maštu i s te osnove preustrojila spolni poredak njezina filmskog stripovskog svijeta. Prvi put u povijesti filmova o superjunacima je perspektiva iz koje gledamo priču stvarno ženska. Wonder Woman, rođena, odrasla i uvježbana kao amazonka na otoku bez muškaraca, upoznaje muški svijet poput nevinog djeteta, sa svim njegovim dobrim i lošim obilježjima.
Upoznaje ljubav, seks, prijateljstvo, odanost, ali i suludu mušku opsjednutost nadmetanjem, ratom, uništavanjem i ubijanjem. Vjeruje da je za tu destruktivnu mušku opsjednutost kriv grčki bog rata Ares i potpuno je utučena kad shvati da muškarcima nisu potrebni bogovi da bi se ubijali, nego da je to u njihovoj idiotskoj maloumnoj prirodi. No kad shvati da je druga strana te iste muške prirode ljubav i nježnost, tad odluči boriti se za "mušku stvar", i to ne da bi netko pobijedio, nego da bi rat prestao.
Redateljica Patty Jenkins majstor je akcijskih scena, ali isto tako zna kad treba smiriti akciju i dati joj emotivan odjek mirnim scenama u kojima junakinja upoznaje svijet običnih ljudi. "Wonder Woman" nije samo film o superjunakinji koja upoznaje muški svijet, nego i film o grčkoj poluboginji, Zeusovoj kćeri, koja zavoli svijet običnih smrtnika i odluči živjeti u njemu kao stručnjak za starine u pariškom Louvreu. I to vječno mlada, lijepa i privlačna.