Život uz termoelektranu: Tu su kopali ugljen i prodavali u vrećama, kao da je kupus

Novinski fotoreporteri posljednji su poslenici i marnici ozbiljnoga novinarstva u Hrvatskoj, napisao je nedavno Miljenko Jergović. Možemo ovu tvrdnju primijeniti i na druge zemlje u regiji. Dobar primjer je bosanskohercegovački fotograf Mitar Simikić koji je na nedavno završenom Photodaysu u Rovinju osvojio glavnu nagradu za ciklus fotografija o životu uz termoelektranu Ugljevik koja se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine pedesetak kilometara udaljenom od Tuzle, čija je gradnja započela početkom 1980-ih u rudarskom naselju Ugljevik, koje je premješteno na novu lokaciju. Riječ je o tipskom naselju u kojem su svi stanovnici imali iste kuće, isti posao i standard. Sličnih je u Bosni i Hercegovini, koja je karakteristična po tome, bilo na stotine. Njihova izgradnja započela je u eri industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata, kada je stanovništvo iz ruralnih krajeva u potrazi za poslom masovno migriralo prema urbanim sredinama, što je bio nukleus bombastično najavljivane socijalističke utopije koja je devedesetih, u ratu, doživjela svoj krvavi antiklimaks. Simikić je na svojim fotografijama zabilježio ostatke jedne slične utopije.