Berlin, Cannes, Venecija, Sundance... Svake godine sve je teže naći A filmski festival u svijetu, a da se na njemu ne naiđe na hrvatsku producenticu Zdenku Gold. Pa i u ulozi laureatkinje. Producentsko-redateljski debitantski film nje i Bobe Jelčića "Obrana i zaštita" premijeru je imao u Berlinu 2013. kada su danima punili festivalske kino dvorane. Sedam Zlatnih arena, nagrade od Sarajeva preko Ženeve do tko zna gdje sve ne. Gold ne miruje, radi sve brže i već na jesen trebalo bi započeti snimanje Jelčićeva novog filma "Sam samcat".
Kao najizazovniji projekt navodi ekranizaciju romana "Jel' neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince" Emira Imamovića Pirkea. Producentica koju snažno nosi val sve češće prisutnosti žena u hrvatskom filmu kaže da je njezina filmska karijera počela slučajno. Imala je 24 godine kad je 1999. studirala talijanski, indologiju i portugalski te kad ju je Željko Zorica-Šiš angažirao na Eurokazu. Jedna je skupina došla iz Brazila i trebao im je netko tko govori portugalski. Rad na festivalu mi se tako svidio da sam ga pitala: 'Šiš, je l' znaš ima li još kakav festival?' A on mi je rekao: 'Ima taj neki festival koji uskoro počinje, javi se Borisu T. Matiću' – ispričala nam je.
Ispalo je da je riječ o prvom izdanju Motovunskog filmskog festivala. 16 izdanja Motovuna poslije Zdenka Gold kaže da je produkcija bila logičan nastavak njezina profesionalnog života. Od 2006. samostalno vodi produkcijsku tvrtku Spiritus movens, s kojom je nanizala lijepi broj naslova. Pa ako je žena kao producent tada i bila egzotična pojava, to danas više nije.Danas u Hrvatskoj možda ima 20-ak posto žena koje režiraju. Puno više nego ranije, ali još neusporedivo manje nego muškaraca. Voljela bih vidjeti u Hrvatskoj ono što imaju u Kanadi, da 50 posto kompletnog financiranja filmova bratski dijele ženski i muški redatelji – rekla nam je Gold.
Njezina "Belladonna", koju je prošle godine snimila s Dubravkom Turić kao redateljicom, osvojila je Zlatnog lava u Veneciji. Posebna vrijednost tog uspjeha jest to što je riječ o debitantskom filmu redateljice. Slično kao i s "Obranom i zaštitom", koji je bio i jedna od prvih kulturnih suradnji u podijeljenome Mostaru.Neki ljudi s kojima smo radili rekli su nam da, otkako je grad podijeljen, još nisu prešli na drugu stranu. Takvo je stanje bilo u Mostaru 2012. Ljudi su u strahu da će im se nešto dogoditi ako pređu na drugu stranu i u tom su strahu izgradili dva grada koji žive svaki na svojoj strani obale. A film ih je nakratko uspio povezatirekla nam je Zdenka Gold. Ove će godine Gold u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu sudjelovati s filmom "Sieranevada", istaknutog rumunjskog redatelja Cristija Puiuja, na kojem je manjinski hrvatski koproducent.
Filmovi kojih se ona dohvati i inače imaju dobru karmu, tako i Imamovićeve "Jel' neko vidio djevojčice..."Još dok sam čitala Pirkeovu knjigu pomislila sam: 'To bih voljela gledati u kinu, to će razveseliti publiku', ispričala nam je Gold. Bila je usred priprema "Obrane i zaštite" s Bobom Jelčićem. Kasting direktorica bila im je Oriana Kunčić, Imamovićeva supruga, a on je tražio producenta s redateljem Radivojem Andrićem, koji je Jelčiću bio asistent na "Obrani i zaštiti". Jedno je vodilo drugome. Scenarijem, koji je već gotov, potencijalni koproducenti iz Njemačke i Nizozemske su oduševljeni. Sve dalje od toga zasad je pod oznakom tajnosti.
