Nacistička je vlast na čelu s Adolfom Hitlerom vidjela arhitekturu kao način nametanja straha i poštovanja. Hitler je poput brojnih drugih Nijemaca imao veliko poštovanje prema antičkom svijetu, osobito prema Rimu i Grčkoj. U vrijeme kad se svijet brzinski mijenjao, osudio je avangardni pokret kao degeneričan te je od svog glavnog arhitekta Alberta Speera tražio izgradnju samo monoloitičkih i konzervativnih građevina koje su ulijevale strahopoštovanja.
Iako brojne od tih građevina nisu preživjele bombardiranja Drugog svjestkog rata, neke su bile pošteđene od uništenja i ostaju kao bolni podsjetnici moći totalitarnog režima.
1. Olimpijski stadion u Berlinu
Dom jedne od najozloglašenijih Olimpijskih igara u povijesti sagrađena je na temeljima Deutsche stadiona u šumi Grunewald. Ljetna Olimpijada je dogovorena u Berlinu 1916., davno prije nego je Hitler došao na vlast, no odgođena je do 1936. zbog Prvog svjetskog rata i ekonomske krize.
Hitler je u njoj vidio odličnu priliku za propagandu koja će dokazati njemačku superiornost te povezati njemački narod s Grcima kao njihove nasljednike. Arhitekti stadiona su bili Albert i Werner March, sinovi Otta Marcha koji je trebao voditi projekt prije nego je Hitler postao kancelar.
Gradilo se od 1934. do 1936, a kad je stadion završen, zauzimao je 1,32 kilometra kvadratna. Sastojao se, od istoka prema zapadu, od Olympiastadiona, Maidelda (s kapacitetom od 50 tisuća ljudi) i Waldbühne amfiteatra (s kapacitetom od 25 tisuća ljudi) te s dodatkom brojnih pokrajinskih zgrada za razne sportove na sjevernom dijelu. Iako su njemački sportaši pokupili najviše nagrada na Olimpijskim igrama 1936., uspjeh Afroamerikanca Jesse Owensa koji je osvojio 4 zlatne medalje u trčanju razbjesnio je Hitlera. Danas je taj stadion dom nogometnog kluba Hertha BSC.
9. Olimpijsko selo Berlin
Kao dodatak ogromnom stadionu sagrađeno je Olimpijsko selo 1934. nalazi se na zapadnom rubu Berlina, u Wustermarku. Selo se nalazilo 30 kilometra od centra grada te je imao spavaonice na dva kata, prostorije za objedovanje, bazen i dvorane za trening.
U selu se smjestilo oko 4000 sportaša iz cijelog svijeta tijekom Olimpijade, a u Drugom svjestkom ratu koristilo se kao bolnica za ranjene vojnike Wehrmachta. Kad su ga preuzeli Sovjeti 1945. postalo je vojni kamp, a neki tvrde da ga je koristio KGB za mučenja. Planira se modernizacija tog mjesta i pretvaranje u muzej.
8. Ljetnikovac Prora
Prora je ljetnikovac na plaži na njemačkom otoku Rugen. Izgrađen je u sklopu projekta "Snagom do radosti" u razdoblju između 1936. i 1939. Taj je pokret bio osmišljen kao promocija prednosti nacional socijalizma te je 1930-ih bio najveći turistički operater na svijetu.
Odmaralište je osmislio Clemens Klotz koji je pobjedio na natječaju kojeg su organizirali Hitler i Speer, a u projekt je bilo uključeno oko 9 tisuća radnika. Centralna je zgrada duga 4,5 kilometra i nalazi se 150 metara od mora. Uključuje osam stambenih blokova, bazene za plivanje i kino, a odjednom može primiti oko 20 tisuća gostiju. Nakon završetka rata, završilo je sa sovjetske strane željezne zavjese. Prvo je postao vojna baza za Sovjete, a kasnije kad je osnovana istočno njemačka armija 1956. za smještaj vojnih jedinica. I danas postoji na otoku Rugen, relativno očuvan, no ne koristi se.
7. Neboderi Flak
Flak neboderi bili su betonske strukture korištene za protuavionsku obranu i kao civilna skloništa od bombardiranja. U Berlinu ih je napravljeno troje, a dvoje njih stoji i danas.
Još ih je troje napravljeno u Beču. Neboderi su bili gotovo neuništivi, zbog čega ni naknadno nije postojala neka velika inicijativa da ih se ruši - zahtijevalo bi previše vremena i novca. Neki od njih su naprosto napušteni, no ostaju kao svjedoci nekih puno mračnijih vremena.
6. Kompleks nacističke partije u Nurembergu
Reichsparteitagsgelände pokriva područje od 28 kilometara kvadratnih te se nalazi na samom rubu Nuremberga. Bio je to dom brojnih javnih sastanaka nacističke stranke, a upravo je tamo Hitler održao većinu svojih gorljivih govora. Cijeli se kompleks sastoji od nekoliko struktura od kojih su neke izgrađene prije nacista, poput dvorane Luitpold i Dvorane slavnih nastale za spomen heroja Prvog svjetskog rata.
Trebao je služiti kao kongresni centar s 50 tisuća sjedala. Dizajn je inspiriran rimskim Koloseumom.
5. Muzej umjetnosti
Haus der Kunst u Münchenu bio je Hitlerov vlastiti hram koji je podigao prema vlastitoj ideji ljepote u umjetnosti i otvorio izložbom Velika Njemačka Umjetnička Izložba 18. srpnja 1937. Zgradu je dizajnirao Paul Ludwig Troost i smatra se prvim primjerkom nacističke arhitekture. Troost je uz Sppera bio omiljeni Hitlerov arhitekt, a njegovi neoklasični dizajni bili su baš ono što je Hitler zamišljao budućnošću athitekture.
Građen je od 1933. do 1937. te je na otvorenju ugostio 2000 istaknutih umjetnika. nakon rata, pretvoren je u menzu za američke vojnike, a kasnije je ponovno vraćen u svoju prvotnu funkciju - održavanje izložbi. Podrum je pretvoren u noćni klub za elitu.
4. Ministarstvo zrakoplovstva u Berlinu
Detlev-Rohwedder Haus je bio najveći uredski prostor u svijetu kad je izgrađen 1936. Zgrada je najpoznatija po tome što je u njoj bilo Ministarstvo zrakoplovstva, a dizajnirao ju je Ernst Sagebiel, odgovoran i za dizajn aerodroma Tempelhof. Zbog svoje gigantske veličine, pravi je primjer nacističke arhitekture za zastrašivanje.
Ima betonski ojačani kostur, sedam katova, 112 tisuća metara kvadratnih, 7 kilometara hodnika, 2800 soba, 4000 prozora i kad je otvorena u nju se uselilo 4000 birokrata. Ipak, za njenu je izgradnju bilo potrebno samo 8 mjeseci jer su radnici radili u svim smjenama, i za nedjelje i blagdane. Danas se u zgradi nalazi njemačko Ministarstvo financija.
3. Baza za podmornice Keroman
Admiralu Karlu Donitzu bila je potrebna baza na francuskoj obali Atlantskog oceana. Ozloglašena je zgrada izgrađena za nepunih godinu dana, od veljače 1941. do siječnja 1942. u blizini grada Lorient na poluotoku Keroman. Bila je polazište brojnih vojnih operacija, a imala je kapacitet tajnog usidravanja čak 30 podmornica.
U bombardiranju saveznika baza je teško oštećena, no bilo ju je gotovo nemoguće srušiti. Umjesto toga, saveznici su srušili cijeli grad Lorient kako bi prekinuli dovoz hrane i oružja. Nakon rata bila je baza koju je koju je koristila francuska mornarica te je posvećena Jacques Stosskopf, Nijemcu koji je u njoj radio kao krtica za francuski Pokret otpora. Baza je napuštena 1997. i danas je turistička atrakcija.
2. NS Ordensburg
Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, Hitler je odlučio osnovati škole koje će obrazovati bolje kadrove odane ideologiji koju je zastupao.
Tako je 1934. nastao kompleks NS Ordenburg u kojem su se nalazile tri škole za elitu, s ciljem da odgoji buduće nacističke moćnike. Zgradu je dizajnirao Hermann Giesler, a kasnije su podignute još dvije slične škole. S padom Trećeg Reicha, zgrade su izgubile svrhu. Danas jednu od njih koriste Poljaci u vojne svrhe, a druge dvije su turističke atrakcije.
1. Orlovo gnijezdo
Kehlsteinhaus ili Orlovo gnijezdo kako su ga Saveznici zvali, izgrađeno je na Bavarskim Alpama. Taj je kompleks bio luksuzno Hitlerovo izletište gdje je proslavio svoj 50. rođendan. Izgrađeno je 1937. godine
Ispod kuće postoji tajni tunel sa dizalom koji vodi do velikog parkirališta 124 metra ispod. Njegova je izgradnja koštala današnjih 150 milijuna eura i 12 je radnika umrlo tijekom gradnje. benito Mussolini darovao je Hitleru kamin kao dar.
