Britanskom umjetniku Michaelu Landyju 90-ih je sinula ideja za radikalni koncept kakav do tada nitko nije izveo. Odlučio je osloboditi se svih materijalnih dobara koje je posjedovao. No, nije ih nikome želio dati, već je njegov plan bio uništiti sve što ima pred očima javnosti.
Budući da tako nešto nije jednostavno, jer ipak je bila riječ o stvarima koje je skupljao i kupovao cijeli život, trebala mu je pomoć. Počeo je surađivati s neprofitnom umjetničkom organizacijom Artangel koja se specijalizirala za izvršavanje neobičnih samostalnih projekata sa suvremenim umjetnicima. Tek 2001. godine, nakon tri godine proučavanja i popisivanja svojih stvari, prikupio je 7,227 predmeta.
Iako se činilo lako, Michael Landy je proveo puno vremena mozgajući kako bi bilo najbolje izvršiti "uništavanje".
"Nisam htio sve te stvari razbiti palicom ili zapaliti poput pogrebne lomače", objasnio je Landy.
Odlučio je napraviti imitaciju objekta za uništavanje materijala s utorima koji trgaju stvari u komadiće i pokretnom trakom u obliku osmice.
"Ljudi su tako mogli vidjeti što se nalazi u tim malim žutim poslužavnicima dok su desetak minuta hodali po traci u dio gdje će biti isjeckani u komadiće."
Dva tjedna su mu trebala da se riješi svega što je skupljao 37 godina. U gomili stvari su bili rola wc papira, šibice, plastične vrećice, ali i intimne stvari poput poruka djevojaka.
Dok su u pozadini svirali David Bowie i Joy Division, Michael je s 12 asistenata skinuo, isjeckao, slomio, rastavio ili na neki drugi način uništio odjeću, ljubavna pisma, umjetnička djela, svoj automobil Saab 900 Turbo, pa čak i očev kaput od ovčje kože. Kada su završili, ostalo mu je samo plavo odijelo koje je nosio tijekom cijelog procesa. Projekt je prikladno nazvao "Slom".
Prostor u kojem se sve odigralo je bila prijašnja podružnica nizozemskog modnog lanca C&A.
"Mjesto je bilo savršeno jer to nije bila umjetnička galerija nego su ljudi tu dolazili trošiti", rekao je umjetnik.
No, prostor je bio fantastičan i jer se nalazio na Oxford Streetu, svojevrsnoj meki konzumerizma u Britaniji, a ljudi nisu bili ni svjesni da prisustvuju suvremenoj umjetnosti.
"Prvo su mislili da traje neka rasprodaja. Neke starice su čak donijele odjeću iz C&A koju su htjele vratiti. Kada su vidjeli da stvari putuju po mehaniziranoj traci i uništavaju se, bili su jako uznemireni i u pojedinim trenucima zaprepašteni", opisao je James Lingwood, direktor organizacije Artangel reakcije prisutnih ljudi za BBC.
Umjetničko djelo ga je preporodilo.
"Bila su to dva najsretnija tjedna u cijelom mom životu. No, u pojedinim trenucima sam se osjećao kao da sam svjedok vlastite smrti jer su se pojavili ljudi koje nisam vidio godinama. No, prevladalo je stvarno ushićenje. Nitko prije mene nije uništio sve svoje ovozemaljske stvari", istaknuo je.
Prošlo je 15 godina, a "Slom" je ostao najpoznatiji Landyjev rad. Štoviše, proglašeno je provokativnim remek djelom nedavne britanske umjetnosti.
"Pritisak da ljudi što više troše je sve prisutniji u našoj kulturi. Povećava se osjećaj nelagode jer nas ti pritisci mogu otuđiti. Michael je pokazao jako zabrinjavajući dio ovog suvremenog stanja", objasnio je Lingwood zašto je ovaj radikalni koncept doživio takav uspjeh.
Michael Landy je "Slom" doživio djelomično kao svoj autoportret. Poseban način na koji umjetnik proživljava krizu srednjih godina.
Nakon što je sve uništio, ipak je shvatio da je konzumerizam nemoguće izbjeći
"Pet minuta kasnije netko mi je poklonio CD Paula Wellera. Nemam ga na čemu slušati", ispričao je smijući se.
