Od svoje najranije povijesti, ljudi su u ratu otkrivali jedno posve drugo lice - nabijeno mržnjom, lišeno suosjećanja i ono spremno na sve. Iako zločini počinjeni za vrijeme rata nisu ništa novo, čini se kako su oni noviji upravo najgori, a ovdje je riječ upravo o takvima počinjenim od početka 20. stoljeća do danas.
1. Japan: Silovanje Nankinga
Kad je izbio rat između Kine i Japana, Japan je 1937. opustošio Kinu, a jedan od takvih incidenata bio je zauzimanje kineskog glavnog grada Nankinga.
Kako bi slomio duh kineskog otpora, japanski general Matsui Iwane je naredio da se grad potpuno uništi. Zgrade su spaljene do temelja, a japanski vojnici su pokrenuli stravičnu kampanju protiv preostalog civilnog stanovništva. U samo šest tjedana ubijeno je 300 tisuća ljudi nakon čega je grad u potpunosti devastiran. Povjesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan holokaustu.
Japanska vojska imala je poseban zvuk trube koji je značio: "Ubijte sve Kineze koji trče." Tisuće je Kineza odvedeno na masovna smaknuća u pokopano u jami zvanoj "Jama 10.000 leševa". To je bio rov dugačak 300 metara i širok 5 metara u koji su japanske snage bacale svoje žrtve.
Prema svjedočenju američkog misionara Ralpha L. Philipsa pred američkim Saveznim odborom za istrage bio je "prisiljen gledati kako su Japanci izvadili utrobu kineskom vojniku" te "ispekli na žaru njegovo srce i jetru i pojeli ih". Preživjeli svjedok Tang Junshan prisjeća se užasnih zločina japanske carske vojske: "Sedma i posljednja osoba u prvom redu bile su trudnice. Vojnik je pomislio kako bi je mogao silovati prije nego je ubije te ju je povukao izvan grupe na mjesto udaljeno desetak metara od nas. Dok ju je pokušao silovati žena se žestoko opirala. Vojnik ju je ubo bajunetom u trbuh. Ona je vrisnula od boli. Tada je vojnik bajunetom probo fetus".
2. Kongo: Djeca vojnici
Iako djeluje kako se ova djeca samo igraju oko tenka, to nije istina - oni jako dobro znaju koristiti oružje i to su redovito činili. Djeca vojnici prevladavali su u sukobima u Africi (osobito u Kongu, Sudanu i Ruandi). Život dječaka vojnika je onaj koji podrazumijeva stalno fizičko zlostavljanje i zlouporabu droga.
U Kongu, koji je bio u ratu od ranih devedesetih godina, a iako danas to službeno više nije, pobunjeničke skupine još su aktivne. Od početka 1994. do danas bilježi se oko dva milijuna silovanja povezanih s ratom, a u pratnji s tim su neizostavna sakaćenja i mučenja. No, ono što je u priči najgore je činjenica kako su u njih uključeni dječaci od 10, 11 i 12 godina - koji su obučeni da postanu monstrumi nakon svega što su preživjeli i gledali, uz obilato uzimanje droge.
3. Njemačka: T4 eutanazija program
Brojni su ratni zločini povezani s nacističkom Njemačkom. Jedni od svakako najokrutnijih su bili programi eutanazije. Prema njemu, okupljali su se odrasli ljudi s problemima u razvoju ili nekim vrstama oštećenja ili posebnim potrebama.
Nakon što bi ih okupili, naprosto bi ih poslali na ratište pod paljbu saveznika, ili pak - u boljem slučaju, samo strijeljali. No, u T4 programu stvari su bile još gore, vojnici bi okupljali djecu staru do tri godine i manje s bilo kakvim psihičkim i fizičkim oštećenjima. Njihovim bi obiteljima poslali obavijest kako će sudjelovati u nekom posebnom tretmanu, pa su roditelji čak i mislili da idu na neki oblik liječenja. No, zapravo, svako dijete koje je bilo poslano u "centar za liječenje" je bilo naprosto ubijeno.
4. Nigerija: Izgladnjivanje
Ova fotografija doista govori više od tisuću riječi - napuhnutih utroba izgladnjele djece na ivici života. To je izgladnjivanje bilo posljedica građanskog rata koji je nastao nakon što je regija Nigerija tražila samostalnost te je i proglasila.
Nije prošlo dugo nakon toga da je službena nigerijska vlast okupila trupe i blokirala područje od svake pomoći. To je dovelo do izgladnjivanja tri milijuna ljudi u regiji. Procjenjuje se kako je od gladi na dan umiralo oko 10 tisuća ljudi, a ponajviše male djece.
Ovo je izjavila nigerijska vlast u pogledu tzv. pobunjenika: "Izgladnjivanje je legitimno oruđe rata i imamo svaku namjeru koristiti ga protiv pobunjenika".
5. Armenija: Genocid
Nakon što je nacionalistički pokret sredinom 19. stoljeća zatražio autonomnost Armenaca od Osmanskog Carstva, vlasti su to proglasile nelojalnošću i tada su počela masovna ubojstva Armenaca. U samo nekoliko godina ubijeno ih je oko 1,5 milijuna.
Armence su mučili, izrabljivali, silovali, izgladnjivali... Turska danas tvrdi da su to sve bile samo posljedice rata i da su jednako stradali i njihovi vojnici. Mnoge Armence su protjerali iz zemlje i oduzeli im imovinu.
Istrebljenje Armenaca prvi je takav moderan zločin, a riječ genocid skovao je Raphael Lemkin dirnut upravo žrtvama u Armeniji.
Nasljednica Osmanskog Carstva, Turska, i dalje ne priznaje genocid te tvrdi da je ta riječ 'prejaka' za opisivanje onog što se dogodilo. Tvrde da nije bilo sustavnog plana da se Armence 'izbriše s lica zemlje' te da je masakr posljedica rata.
