Slavna avijatičarka i velik borac za prava žena, Amelia Earhart bila je uistinu neustrašiva avanturistica i prva žena koja je tromotornim avionom preletjela sjeverni Atlantik u društvu pilota Wilmera Stultza. Amelia je prvi put u zrakoplov sama sjela 1919., u dobi od samo 22 godine, bila je i prva žena koja je potpuno sama preletjela Atlantik 20. svibnja 1932. - tek godinu dana nakon što je to napravio Charles Lindbergh. Let je trajao 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara, što joj je priskrbilo titilu "pionirke avijacije".
Njen sljedeći veliki podvig bio je let oko svijeta potpuno sama, a neslavni pokušaj iz ožujka 1937. zbog nesreće pri uzlijetanju ponovljen je u svibnju - željela je preletjeti Zemlju po dužini Ekvatora.
Izgubio joj se svaki trag
Nakon nekoliko međuslijetanja u Brazilu, Zapadnoj Africi, Kolkati i Rangunu Amelia je preletjela 3/4 svog zadanog puta. Posljednju je etapu, Pacifik, započela uzlijetanjem iz Lae U Novoj Gvineju. Njen je cilj bilo Howland otočje, 1700 nautičkih milja udaljeno pd jugozapadnog Honolulua i tamo je naprosto - nestala.
Sudbina slavne letačice je mnogo gora nego što bismo ikad mogli zamisliti, kaže Ric Gilllespie iz Internacionalnog povijesnog muzeja zrakoplovstva - umrla je na posve drugom pacifičkom otoku, žedna i gladna.
Earhart je imala vrlo malu zalihiu goriva dok je pokušavala locirati otočje Howland, a ona i njen navigator Fred Noonan posljednji su put viđeni na radaru 2. lipnja prije nego su netragom nestali. Ono što se dogodilo paru predstavlja pravi misterij, a Gillespie vjeruje kako se Amelia nije utopila. Zapravo, kaže kako su oboje bili ozlijeđeni no živi, a struja ih je izbacila na otoku Gardner, poznatom i po nazivu Nikumaroro, oko 400 milja jugoistočno od otoka Howland.
- Ljudi su počeli zaprimati radio pozive upomoć iz zrakoplova te su oni potvrđeni - tvrdi Gillespie.
Oko šest sati nakon njenog nestanka, vrlo je slab i uznemiren glas na radiju zapomagao, a ljudi su jedva mogli razbrati što govori.
Riječ je o više od 100 poziva koje su čuli ljudi diljem svijeta, s prijamnikom namještenim na pravu frekvenciju, od Teksasa do Australije, a žena iz Melbournea čak je i uhvatila njenu frekvenciju.
Tako je jecajući poziv upomoć primila kućanica iz Teksasa, koja je na radiju čula Earhart kako govori da je sletjela djelomično u vodu, kao i 12-godišnja djevojčica s Floride, koja je pokušala zapisati Amelijine riječi.
Ona je morala sletjeti s nešto goriva i to u plitku vodu, jer inače ne bi mogla koristiti radio, objašnjava Gillespie, a iako je Earhart bila ozlijeđena, Noonanu je bilo puno gore - barem je tako sama Amelia govorila u radio.
No, ako je par bio živ na tom malenom otoku od svega par kilometara kvadratnih, nitko ih nije mogao pronaći, a posljednji je poziv upomoć zabilježen 6. lipnja.
Kostur kao dokaz
Britanski kolonijalni časnik i licencirani pilot Gerald Gallagher 1940. je izvijestio svoje nadređene kako je na otoku Gardner pronašao ljudske ostatke, točnije jedan kostur za kojeg su tada smatrali da pripada muškarcu. Ipak, ponovni pregled iz 1998. donio je posve drugačiji zaokret - kostur je definitivno ženski i vjerojatno pripada Ameliiji.
Internacionanla udruga Tighar za traženje nestalih osoba nekoliko je puta istraživala mjesto nestanka, no ostaci zrakoplova nisu pronađeni. Najlogičnije objašnjenje je da ga je plima povukla u more te je negdje ukopan u pijesak. Zbog toga u svojoj sljedećoj ekspediciji namjeravaju pretraživati područje Gardner otoka s podmornicama.
Pogledajte video:
