"Njihovo cjelokupno ponašanje je kontradiktorno i štetno. Zapuštaju povijesnu baštinu", kritizira odnos zagrebačke gradske vlasti prema fontanama povjesničar umjetnosti Tomislav Galović.
Naime, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ne odustaje od svoje vizije novog, modernijeg Zagreba. Prema njemu, u gradu bi se trebalo izgraditi još najmanje 40 fontana jer želi parirati Rimu koji nosi laskavu titulu "grad fontana" sa njih oko 280, a želi biti bolji i od Beča. Ipak, zaboravlja da Rim održava i samo obnavlja stare fontane koje su značajan dio njegove povijesti i ne gradi mahnito nove.
Dok Bandić gradi i planira niz novih spektakularnih vodoskoka, diljem Zagreba zjape zapuštene fontane. U većini je voda izgubila svoju pitkost, postala prljava i u njoj se nakuplja lišće.
U zaborav je otišla i Tratinčica za Tita koja se nalazi u Vukovarskoj ulici ispred knjižnice Marina Držića. Njezin autor je Marijan Kocković, a postavljena je 1982. godine. Istodobno su oko nje uredili perivoj "88 stabala za druga Tita" koji je također u lošem stanju. Klupe su drvene, stare i sa brojnim oštećenjima, a staza je obrasla travom. Nije to mjesto na kojem biste se htjeli sjesti i odmoriti. Iako na Tratinčici stoje riječi: "Ponosni da smo živjeli u doba tvoje", na fontani se nigdje ne može uočiti ponos, samo oštećenja i prljava smeđa voda.
"Postojeće fontane, zdenci i bunari koji su mahom zapušteni trebali bi se obnoviti i dobiti natrag svoje izvorne funkcije. Oni su u takvom stanju jer su gradske vlasti usmjerene na nove grandiozne projekte", istaknula je povjesničarka umjetnosti Silva Kalčić.
Milan Bandić hvali se svojim planovima izgradnje fontane na Britancu u vrijednosti oko 100.000 kuna. Miče sa trga obrtnike koji mu predstavljaju samo smetnju. Pritom naglašava da je njegov Zagreb europska metropola, a ne balkanska kasaba.
Za to vrijeme u blizini Britanskog trga, u Kukuljevićevoj ulici stoji Pojilište za ptice Smiljana Klaića na koje nitko ne obraća pažnju, pa ni ptice. No, za razliku od Tratinčice ovdje barem teče voda i odaje dojam pitkosti. No, podnožje fontane služi kao pepeljara, a staza je u donekle dobrom stanju.
Galović ne smatra opravdanim gradonačelnikove prozivke upućene građanima.
"Obrušava se na građane i tvrdi da Britanski trg neće biti sajam na Jakuševcu, a on je od njega stvorio kasabu."
Još jedno mjesto je kroz vrijeme uništio nemar. Čisto bijeli dekor zdenca Naše more je postao prljav i derutan. Oko njega se okupljaju golubi, ali nekoliko kapljica vode koje stoje u njemu nisu primamljive ni njima. Ustajala je i prljava, puna lišća, a unutrašnjost bunara je zahrđala.
Nekad se gradska vlast odnosila drugačije i odgovornije.
"U poslijeratnom modernizmu i postmodernoj gradnji u Zagrebu do 1990. svako naselje je bilo planirano, a imalo je poštu i fontanu. Sada su pošte zatvorene, a fontane zapuštene", prisjetila se Kalčić.
Nedaleko, ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma je puno ljepši i dojmljiviji prizor. No, ništa čudno s obzirom da je riječ o fontani koju je projektirao Stjepan Planić koji se smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Postoji samo jedna mana, a to je izgled njezine unutrašnjosti. Nekada je bila lijepa svijetloplava, a sada je žutozelena.
Galović objašnjava da se svim preinakama općenito u arhitekturi Zagreba, ali i gradnjom novih fontana želi postići lažna slika metropole.
"To što oni rade je falsificiranje baštine. Pogledajte samo što su napravili s fontanom iz 1895. na Trgu kralja Tomislava. Katastrofa. Srušili su ju kako bi sagradili istu, ali navodno bolju. Ovim projektima se ne provodi metropolizacija, nego intenzivna provincijalizacija", zaključio je ovaj povjesničar umjetnosti.
