Krajem prošle godine pokrenuta je međunarodna istraga zbog misterioznog nestanka tri nizozemska ratna broda iz Drugog svjetskog rata koji su nestali s dna Javanskog mora u blizini obale Indonezije. Nizozemsko ministarstvo obrane potvrdilo je da su ostaci dvaju brodova uništenih 1942. godine potpuno nestale. Veliki dijelovi trećeg broda također nedostaju. Amateri pronašli brodove Ostatke brodova su prvi put našli amaterski ronitelji 2002. godine ali nedavna ekspedicija povodom 75. obljetnice bitke na Javanskom moru otkrila je da su brodovi nestali.
Sonarskim pregledom utvrđeno je da su tragovi brodova još uvijek na dnu mora, ali sami ostaci brodova su nestali, piše britanski Guardian. "Ostaci HNLMS De Ruytera i HNLMS Java potpuno su nestali. Veliki dijelovi HNLMS Kortenaera također nedostaju", rekli su Nizozemci. Bila je to jedna od najkrvavijih bitaka u tom dijelu svijeta, a saveznici su izgubili šest brodova i više od 2.000 mornara. Japanci su izgubili jedan brod i manje od 40 mornara je ubijeno.
Više od 900 Nizozemaca je poginulo, a oko 250 Indonezijaca nizozemskog porijekla im se pridružilo u vodenom grobu. Olupine brodova proglašene su svetim ratnim grobljem. "Istraga je pokrenuta kako bi se ustanovilo što se dogodilo s olupinama. Skrnavljenje ratnih grobova ozbiljan je prekršaj", dodali su iz nizozemskog ministarstva obrane.
U mjesecima nakon tog misterioznog nestanka polako se počela rasplitati priča o velikom biznisu i milijunskoj zaradi od izvlačenja smeća s dna mora.
Međutim, priču treba početi s rastom popularnosti rekreativnog ronjenja i Australcem Kevinom Denlayem. On je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio predvodnik revolucije u ronjenju. Tada se počelo s eksperimentiranjem s raznim plinovima poput helija, a sve kako bi ljudi mogli roniti dublje i dulje nego ikad prije. Nove tehnologije omogućile su i nove zarone. Po prvi put su ljudi mogli posjetiti vodene grobove američkih i japanskih mornara oko Guadalcanala. Kad je istražio što se istražiti dalo, okrenuo se Javanskom moru i potopljenim nizozemskim brodovima.
Olupine se nalaze na pedesetak metara dubine i svaki zaron nosi opasnost od dekompresijske bolesti. Snažne struje redovito odnesu čak i najiskusnije ronitelje, a ni loša vidljivost ne pomaže tijekom zarona. Kako je ranije spomenuto, Denlay i njegova ekipa otkrili su prvi brod 2002. godine i trebalo im je još šest godina sporog rada na brodu MV Empress da bi otkrili i posljednji brod. On kaže da je samo kapeta Empressa znao točne koordinate svakog broda, a i to je prenio samo mornaricama kojima su brodovi pripadali tijekom rata.
Usprkos naporima da sačuvaju lokacije tajnima, uskoro su pojedinci počeli dolaziti. Zbog tamošnjih uvjeta ipak nije bilo redovitih posjetitelja, ali svejedno su neki ostaci brodova polako nestajali. Velika većina brodova je ipak ostala netaknuta sve dok nisu potpuno nestali.
Kako piše portal Outside Online, azijskim vodama već godinama nesmetano posluju ilegalne operacije izvlačenja brodova, a posebno u Južnom kineskom moru gdje relativno siromašne države jednostavno nemaju dovoljno resursa za patroliranje ogromnim otvorenim morima. A nagrada za ilegalne zarone je ogromna. Samo jedna mjedena kontrolna ploča redovito dostiže cijenu od 5.000 dolara na otvorenom tržištu. Brončani propeleri, teški i po nekoliko tona, mogu donijeti i po pola milijuna dolara na otkupu otpada.
Najčešće ti "gusari" uzimaju samo vrjednije dijelove brodova, ali s vremenom se prebace i na aluminij. Većinom je riječ o malim ribarskim brodovima koji se privežu u blizini olupine i onda po jedan ili dva ronitelja idu u morske dubine kako bi pronašli kakve vrijednosti.
Čak i kad uzmu sve, najčešće ostanu barem vijci i zakovice. Zbog toga je slučaj nestalih brodova još čudniji. Nisu ostali čak ni vijci. "To je jako neobično, barem prema mom iskustvu u azijskim vodama. Obično ostane barem neki kostur, ali sada je ostao sam trag na morskom dnu", priča Denlay.
Špekulira se da su krijumčari došli s nekim velikim brodom i teškom mašinerijom i kasnije detaljno rastavili brod. Kratkoročna zarada mogla bi imati dugoročne posljedice na lokalno gospodarstvo. Olupine brodova popularno su odredište za sve vrste morskog života, a time i ribara koji pronalaze lak ulov. Sad kad tih olupina nema, ni ribari neće imati što raditi, ali i turistički sektor će patiti. Brojni, dobro potkovani, ronitelji dolazili su samo zbog brodova i svaki zaron su dobro plaćali. Sad će i taj izvor prihoda presušiti.
