"Trajno zatvorena u pastelnoplavu spavaću sobu s pogledom na travnjak oko vile na rubu Bulonjske šume u Parizu, vojvotkinja od Windsora bila je zatočenica u vlastitom domu. Odbačena od kraljevske obitelji, bez svoje obitelji i prijatelja koji bi je mogli zaštititi, Wallis Simpson bila je bespomoćna, zlostavljana, orobljena, često omamljena sedativima i beznadno sama. Zdravlje je nije služilo, a pamćenje joj se pogoršavalo, što je njena odvjetnica Suzanne Blum debelo iskorištavala", piše Hugo Vickers.
Wallis je bila žrtva okrutne odvjetnice
Biograf britanske kraljevske obitelji, ali i glumica Vivien Leigh i Grete Garbo, objavio je knjigu “Behind Closed Doors” (Iza zatvorenih vrata) o životu Wallis Simpson, Amerikanke zbog koje se britanski kralj Edward VIII. odrekao krune.
U Daily Mailu najavio ju je kao tragičnu priču o usamljenoj ženi koja je postala žrtvom okrutne odvjetnice. Wallis se, tvrdi, strašno bojala Suzanne Blum, ali u rujnu 1975., kad joj je odvjetnica donijela neke dokumente, krhka starica smogla je snage da kaže što misli.
"Mrzim te", zavikala je na Blum, koja više nije ulazila u njenu sobu dok vojvotkinja nije izgubila dar govora. Ali Wallis je skupo platila ispad.
Blum, koju Vickers opisuje kao sotonsku figuru, počela je objavljivati ljubavna pisma Wallis i Edwarda te prodavati dragulje iz njezine slavne kolekcije.
Wallis nije bila klasična ljepotica, ali je osvajala inteligencijom i duhovitošću, a još više elegancijom i stilom.
"Nisam baš nešto za vidjeti pa se moram odjenuti bolje od svih", govorila je Wallis, čija je deviza bila da žena ne može biti prebogata ni premršava.
Živjela je na šampanjcu, votki i sitnim zalogajima, a kreacije Diora, Givenchyja i Coco Chanel upotpunjenavala je nakitom najboljih draguljara izrađenim posebno za nju.
Posljednjih deset godina bogata udovica bila je u dronjcima
Svijet se desetljećima divio njenzinu glamuroznom stilu, ali posljednjih deset godina bogata udovica bila je u dronjcima.
Frizer joj nije smio dolaziti, a skupu kozmetiku zamijenila je jeftina. Jedna od rijetkih osoba koje su je smjele vidjeti, njezina noćna medicinska sestra od 1976. do 1986. Elvire Gozin rekla je da je Wallis umrla u bijedi.
Dva je puta dolazila u London da o tome obavijesti kraljevsku obitelj, ali nisu joj pomogli.
Vojvoda i vojvotkinja od Windsora (titula koju je Edward dobio nakon abdikacije) u vilu dvadesetak minuta udaljenu od centra Pariza doselili su se 1953. Kuća nalik na minijaturnu palačubila je središte bogatog društvenog života.
Edward i Wallis ugostili su Marlenu Dietrich, Mariu Callas, Liz Taylor i Richarda Burtona, japanskog cara i caricu i mnoge druge ugledne goste.
Britanska kraljevska obitelj ih je odbacila, ali za moćne i slavne bili su neodoljivi iako su prije, za vrijeme, pa i nakon 2. svjetskog rata simpatizirali nacizam. Desetljećima su uživali u “zlatnom životu”.
Nije znala kako živjeti bez vojvode
Čak je i američki predsjednik Nixon organizirao večeru za njih u Bijeloj kući. No, u svibnju 1972. godine 77-godišnjem Edwardu dijagnosticirali su rak grla, a preminuo je u roku od deset dana.
I dvije godine mlađa Wallis bila je bolesna, ali emocionalno stanje bilo joj je još gore. Nije znala kako živjeti bez vojvode. Suzanne Blum vidjela je priliku.
Windsore je upoznala dok je njezin suprug bio njihov odvjetnik za poslove u Francuskoj, a kad je postala udovica, preuzela je posao.
Nakon vojvodine smrti počela je rastjerivati ljude oko Wallis, uglavnom uvjeravajući bolesnu i smušenu vojvotkinju da je potkradaju.
Riješila se osoblja koje je uz nju i Edwarda bilo godinama. Na Božić je Wallis pala iz kreveta i slomila kuk.
Odvjetnica je imala potpunu kontrolu nad njom
Iako je bila u strašnim bolovima, u bolnicu su je odveli tek nakon tjedan dana. Dok je bila tamo, Blum ju je nagovorila da otpusti britanskog odvjetnika Sir Godfreya Morleya pa je tako postala njena jedina pravna zastupnica.
Odmah je napravila sporazum prema kojem vojvotkinja imovinu ostavlja francuskim muzejima, a zauzvrat joj francuska vlada neće naplaćivati porez na kuću.
Blum je zbog toga dobila orden Legije časti. Potpunu kontrolu nad Wallis stekla je nekoliko godina poslije kad je otpustila dvije vjerne tajnice.
Krajem 1975. Wallis je pukao čir na želucu, što je dovelo do teških unutarnjih krvarenja, od čega se nikad nije oporavila.
Po povratku iz bolnice Blum je naredila osoblju da vojvotkinju drže na gornjem katu. Nakon vojvodine smrti izrazito društvena Wallis trebala je prijatelje kao zrak koji diše, ali sad je Blum određivala tko je smije vidjeti.
Nije puštala gotovo nikoga, govorila je da vojvotkinju posjetitelji uznemiruju, a i kad bi pustila nekog, ostajala bi u sobi s njima. Ugledni estetski kirurg Robin Beare uspio se probiti do Wallis, ali ona je bila tako drogirana sedativima da uopće nije mogla komunicirati.
"Jedini znak da me prepoznala bila je suza na njenom obrazu", ispričao je potreseni liječnik.
Zadnje godine života provela je kao biljka
Wallis nije imala djece i bila je strašno vezana za dva mopsa. Ni pse joj Blum nije puštala u sobu, govorila je da su puni klica.
Ljudi koji su poznavali Wallis slažu se da bi bilo bolje da je otišla odmah nakon vojvode.
Posljednje godine provela je kao biljka, nepokretna i nijema. Dok je još mogla govoriti, sjećaju se sestre, zbog bolova je molila Boga da je uzme.
Ruke su joj se od reumatskog artritisa tako deformirale da su joj morali rezati vjenčani prsten, a Blum je iskoristila što se vojvotkinja ne može ni potpisati.
U listopadu 1977. u sobu joj je poslala francuskog službenika s ugovorom kojim Wallis daje Suzanne Blum sva prava u pravnim poslovima.
Wallis nije razumjela što joj čita pa je zamolila službenika da prevede dokument na engleski.
On se pravio da ne zna jezik i rekao joj je da se radi o stvarima na koje je već pristala.
Ljetovala je u Hrvatskoj
"Oh, onda dobro", promrmljala je vojvotkinja.
Suzanne Blum imenovala se “zaštitnicom plamena Windsora”. Postala je relativno poznata jer si je dala u zadatak uvjeriti javnost da Wallis nije tražila Edwarda da je oženi, niti je htjela biti kraljica.
Vani se ponašala kao njena zaštitnica, a kod kuće joj je uskraćivala posjete i komfor, zatvarala je i potkradala.
Blum je ipak tek nakon vojvotkinjine smrti 1986. na dražbu stavila najpoznatije primjerke, poput Cartierove narukvice u obliku pantere prodane za 38 milijuna kuna ili broša u obliku flaminga prodanog za 14, 3 milijuna kuna.
Među njima je bio i Wallisin dar Edwardu iz 1935., zlatna kutija za cigare s ugraviranom kartom svijeta na kojoj su važni gradovi bili obilježeni draguljima.
Nakon ljeta u Hrvatskoj Wallis je doradila kutiju. Zagreb je obilježen rubinom, Šibenik grimiznim ametistom, Rab tirkiznim smaragdom, Korčula bijelim dijamantom, a Dubrovnik plavim smaragdom.
Suzanne Blum razgnjevila je Francusku stavivši se na čelo ožalošćenih nakon vojvotkinjine smrti. Preminula je četiri godine poslije Wallis.
