Priča je to iz daleke, poratne 1997. godine. Kada se dogodila, zbog svoje monstruoznosti, šokirala je sve one koji su je čuli, posebno i zbog toga što je zločin počinio liječnik koji je bio poznat u cijelom tom kraju.
Slučaj je godinama bio zataškavan, mediji su ga pokušali “revitalizirati” nekoliko puta, ali uvijek je ostajao “po strani”. Međutim, emisija “Tragovi istine” je ove godine monstruoznu priču potpuno rekonstruirala.
Zločin o kojem pričamo odigrao se u rujnu 1997, a počinio ga je liječnik i tadašnji direktor Doma zdravlja u Loparama Dragomir Kerović. U to vrijeme je bio i poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
On je oteo je trudnu ženu s kojom je bio u izvanbračnoj vezi, nasilno je uspavao i izveo pobačaj, a potom je ostavio, doslovno, u “nedođiji” da se snalazi kako zna i umije.
Budući da se u blizini nalazila vojarna, djevojku koja je tada imala 27 godina, pronašli su vojnici, te joj spasili život.
Tu bi cijela priča i završila da nije bilo pritiska ženskih nevladinih i međunarodnih organizacija.
Proces Keroviću trajao je godinama. “Bosanski doktor Mengele“, kako su ga tada mediji prozvali, osuđen je tek 2004, na četiri i pol godine zatvora.
Odležao je zatvorsku kaznu, a potom se bez problema vratio u profesiju i u politiku, ali i u rubrike crne kronike. Skrivio je dvije prometne nesreće, u kojima je jedan čovjek poginuo, a jedan ostao invalid. Potom je 2015. oborio pješaka na pješačkom prelazu u Loparama i to pokušao prikriti.
Međutim, vratimo se slučaju nesretne djevojke s početka teksta. Početkom rata s obitelji iz Tuzle odlazi u Bijeljinu, da bi po njegovom završetku došla u Lopare gdje je radila kao konobarica. Tu upoznaje Kerovića, tada veoma utjecajnu ličnost u tom kraju, te s njim stupa u izvanbračnu vezu u kojoj ostaje u drugom stanju.
Kerović, koji je imao suprugu i djecu, traži od djevojke da pobaci, što ona odbija nakon čega joj se život pretvara u pakao. U rujnu 1997. godine Kerović, zajedno sa još trojicom pomagača obučenih u policijske uniforme, otimaju djevojku i odvoze u Dom zdravlja u Loparama. Djevojka, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, je oteta iz kuće u Bijeljini gdje je živjela s roditeljima.
Kada su stigli u Lopare, pod okriljem noći su ušli u Dom zdravlja, gdje Kerović, koji inače po struci nije ginekolog, djevojku nasilno uspavljuje, te ubija dijete pred porođaj. Nakon toga, djevojku iz automobila izbacuju na jednoj livadi u selu Ljeljenča nadomak Bijeljine.
Svoje pomagače nagrađuje s 500 njemačkih maraka, što su to oni kasnije pred sudom i priznali. A pomagači su mu bili Milan Milovanović i Radoslav Popović. Njih dvojicu je Keroviću preporučio Živan Ilić iz Brčkog, te su sva trojica osuđeni.
Milovanović i Popović su osuđeni na po tri godine zatvora, dok je Ilić osuđen na jednu. Zanimljivo je da je Popović osuđen tek u svibnju prošle godine, nakon što je vlastima u BiH isporučen iz Kanade.
Jednim dijelom ovaj slučaj je prekriven i velom misterije zbog nerazjašnjene smrti mladića Milana Kovačevića u prostorijama Doma zdravlja. On je pronađen u garaži, gdje se navodno zaključao, upalio motor automobila i ugušio se. Bio je zaposlen u Domu zdravlja kao vozač.
Kovačević je bio Kerovićev rođak koji mu je prije izvršenja zločina dao policijsku motorolu. Upravo je ta motorola bila jedna od ključnih dokaza u slučaju protiv Kerovića i njegovih pomagača.
Da je smrt Kovačevića sumnjiva tvrdi i Bratislav Zdravković, bivši policajac, a danas privatni detektiv.
– S tim se mladićem dogodilo ono što inače događa svima onima koji puno pričaju. Ptičice koje pjevuše istinu završavaju u zatvorenom kavezu bez zraka, slikovit je Zdravković.
Mnogi o zločinu nad djevojkom i smrti Kovačevića ni danas ne vole govoriti. Iako je prošlo od toga više od dvadeset godina. To potvrđuje Risto Radić, umirovljeni načelnik i komandir PU Lopare.
– Mnogo ljudi strahuje od Kerovića. Malo je ljudi spremno mu se suprotstaviti. Ljudi nastoje izbjeći tu ličnost. Evo, na primjer, kada sam rekao supruzi da ću ja reći cijelu istinu koja je, policijskim rječnikom kazano, izvan svake razumne sumnje, rekla mi je kako bi voljela da to ne učinim. Poznajem ljude koji o ovome znaju koliko i ja, netko manje neko više, ali nisu bili spremni ovdje doći da ovdje to kažu, tvrdi Radić.
Nakon monstruoznog zločina kojeg je počinio, Keroviću nije ni na jedan dan oduzeta liječnička licenca.
Vratio se u Dom zdravlja Lopare i tu radio sve do ove godine kada je, po novoj sistematizaciji, dobio otkaz kao tehnološki višak. Prema saznanjima bh medija, djevojka koju je oteo sada živi u Americi gdje je osnovala obitelj.
Često je Kerović mijenjao i stranke. Bio je član SDS-a kada je ušao u politiku, 2016. je kao kandidat Srpske narodne stranke pobijedio na lokalnim izborima i postao odbornik u SO Lopare. Da bi danas, kako tvrde upućeni, postao štićenik lokalnog SNSD.
Iako bez jednog oka, kojeg je izgubio u sumnjivim okolnostima, često na društvenim stranicama objavljuje fotografije i snimke svojih brzih vožnji po cestama u BiH.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
Đubre, i oni koji ga štite, şteta da nema smrtne kazne.