UN-ove statistike kažu da su Ujedinjeni Arapski Emirati tijekom 2014. uvezli pijeska, šljunka i lomljenog kamena u vrijednosti od 456 milijuna dolara. Dva su razloga; prvi taj što je pijesak kojeg u UAE-u nipošto ne manjka, previše sitan da bi se koristio u građevinarstvu, jer bi na sebe vezao previše cementa, a drugi je građevinski bum u Dubaiju i drugdje u toj monarhiji, od kojeg nije imun ni ostatak svijeta.
Pijesak je jedna od posebno isplativih sirovina za trgovanje otkako su Indija i posebno Kina prije nekoliko godina krenule u intenzivnu gradnju zgrada, mostova, brana, čega li sve ne, na valu ekonomskog uspona tih zemalja. Samo na Kinu, prema UN-u, otpada petina cjelokupnog svjetskog uvoza pijeska. Ta zemlja je u posljednje četiri godine u građevinarstvu potrošila više nego u cijelom 20. stoljeću jedan SAD.
Potražnja za pijeskom porasla je i u SAD-u, otkako je tamošnja naftna industrija poludjela za frackingom, horizontalnim upumpavanjem vode, pijeska i kemikalija u stijene na dubini od nekoliko tisuća metara kako bi ih se polomilo i zdrobilo, te tako lakše crpilo naftu. Samo u 2014. diljem svijeta izrudarilo se diljem svijeta oko 60 milijardi tona pijeska. Trogovinom se, pak, zarade deseci milijardi dolara.
Osim svega ostalog, riječ je i o velikom i ozbiljnom ekološkom problemu, jer tamo gdje se iskopavaju pijesak i kamen, ostaju ozbiljne štete u okolišu. Prije nekoliko godina geolozi su ostali šokirani kad su, već ludi od neuspješnog istraživanja uzroka, shvatili da ogromne količine pijeska s plaža nestaju, ne zbog erozije, nego zato što ga mafija noću krade i odvozi prodati.
Kako ilegalno šljunčarenje izgleda u Hrvatskoj, prije pet godina otkrila je novinarka Danka Derifaj kad je kamerama na djelu uhvatila kradljivce u velikom stilu na jednom mrtvom rukavcu Drave uz Pitomaču. Za to je 2012. bila nagrađena HND-ovim nagradama za istraživačko novinarstvo i Velebitska degenija.
