Zloglasni ruski plaćenik ovih je dana prvi put progovorio o tome kako je ubio desetke ljudi, kao plaćeni ubojica kojeg bi unajmljivali razni beskrupulozni likovi.
Andrey Vershinin, 43, smatra se jednim od najtraženijih zločinaca u Rusiji - koji je aktivan još iz 90-ih godina kad su Rusijom harale horde mafijaša.
Surađuje sa sudom
Vjeruje se da je ubio najmanje 30-40 ljudi, a sve po nalogu tajnih naručitelja.
Ali sada pomaže policiji, nadajući se da će za kojih 10-ak godina izaći na toliko željenu slobodu.
Nedavno je na moskovskom sudu Vershenin pristao biti pokajnik, pa je već otkrio mnoga imena ruske gangsterske scene, samo kao bi postigao nagodbu i uspio se spasiti od doživotne robije za sva ubojstva koja je počinio.
Sudske vlasti zaštitile su ga tako da mu na suđenju nisu prikazali lice.
Njegovo svjedočanstvo tempirano je spletom okolnosti baš usred afere s trovanjem bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala u Wiltshireu. Sumnja se da su njega i kćer Yuliju otrovali upravo ruski plaćenici.
Vershenin ima vrlo hladan i racionalan pogled na počinjena ubojstva i nije pokazao nimalo žaljenja zbog svojih mnogobrojnih žrtvi.
- Samo sam radio svoj posao i dovršio probleme koje su stvarali dotični ljudi. Kad bi izvršio ono za što sam bio plaćen - otišao bi, izjavio je državnoj tužiteljici Mariji Semenenko u svojem šokantnom svjedočenju.
Slabovidni ubojica
Neobično, njegov omiljeni način ubijanja bio je obično u dosegu vidnog polja, a ne kao snajperist iz velike daljine, jer kako je i sam rekao - ima slabi vid.
Bio je ispitivan tijekom suđenja članovima bande koju je predvodio mafijaški kralj, Dmitryj 'Leš' Lešnyakov, a njegova grupa zvala se 'Forest'. Bili su jedni od najbrutalnijih u Rusiji i ostavili za sobom doista krvav trag, što im je podignulo cijenu kod naručitelja usluga.
Iz cijele grupe, koja se sastojala od devetorice članova, na sudu je 'otkucao' imena njih šestorice:
- Imali su nadimke poput 'Mali', 'Talijan' i 'Jadni', rekao je. Ralif 'Tatar' Faizov, bio je uvijek vozač.
Potvrdio je da je za svako ubojstvo dobivao novac i da je to bio posao ove nemilosrdne bande sa sjedištem u Puškinovu u Moskvi, gdje su, prema njegovim riječima, ubojstva bila sastavni dio svakodnevice.
Njegova prva žrtva bio je mafijaški boss u Miassu, industrijskom centru Uralaje, ali je u to vrijeme još bio član prethodnog mafijaškog ganga.
- Kad smo imali oko 18 godina, s dečkima iz rodnog Kurgana osnovali smo vlastitu organizaciju i nazvali ju Lokomotiv. Tu sam počeo, rekao je.
Diplomirao je vještine u Moskvi, kad je ovamo došao 1995. godine, a u to vrijeme divlji kapitalizam u Rusiji bio je na vrhuncu. Na vlasti je bio Boris Jeljcin, a zapravo je zemljom vladala mafija.
Kasnije se preselio u Perm i Rostov na Donu, ponekad je radio kao ubojica, a kad se skrivao od zakona ili drugih članova bande uzeo bi mali predah i radio kao utjerivač dugova.
Priznao je da je radio i za mafijaškog kuma Mihaila Purtova.
Dobro proučio žrtvu
Rutina mu je bila da, kad dobije ime žrtve, najprije ju nekoliko dana prati i proučava navike, kretanje i mjesta gdje žrtva obično pojavljuje.
Obično bi birao trenutak kad meta izlazi iz automobila ili kad ulazi u stambenu zgradu.
- Kad bih sve pripremio, detaljno bi razgovarao s Purtovom o tome kako namjeravam izvršio nalog i tražio nekoga 'na kotačima', kaže Vershenin.
- To bi uvijek bio vozač s posebnim automobilom koji bi se nabavio za svako ubojstvo, a on bi me prevezao do mjesta zločina i nakon ubojstva bi došao po mene, ispričao je.
Prije nego što bi otišao na 'posao' uvijek bi se prerušio.
- Trudio sam se izgledati što običnije. Uvijek bih nosio sunčane naočale, kapu ili šešir, šal. Došao bih što je moguće bliže žrtvi, pucao i brzo pobjegao, opisao je Vershenin.
-Obično bi u blizini pronašao neku stambenu zgradu gdje bih se prerušio, odbacio odjeću u kojoj sam ubio žrtvu i krenuo prema dogovorenom mjestu, gdje bi me čekao prijevoz.
Ponekad, kad bi sve teklo po planu, auto bi me čekao u nekom obližnjem dvorištu, a ponekad i dalje. U idealnom slučaju odlazak ne bi trebao trajati dulje od tri minute, ali to se ne bi uvijek dogodilo, ponekad bi bilo kašnjenja.
Čeka ga odmazda
Kako je rekao, ponekad bi morao koristiti i maštu. Jednom je svoju žrtvu morao čekati u kontejneru za smeće, iz kojeg je iskočio kad je vidio da mu se dovoljno približila, prepričao je Vershenin.
Za ubojstvo bi obično dobio 5.000 dolara tijekom 90-ih, no kaže da bi često puta radije uzimao drugu putovnicu. Nije rekao koliko je za naručeno ubojstvo dobivao kasnije.
Godine 2009. osuđen je na 19 godina zatvora, što znači da može očekivati da će biti slobodan čovjek za desetak godina, ali njegovo svjedočenje i otkucavanje imena članova mafije neće mu baš olakšati život kad jednog dana izađe iz svoje ćelije u kojoj je dobio posebni sigurnosni tretman.
Lešnyakov je 2012. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina, ali članovima njegove bande suđenje je tek počelo, piše Daily Mail.
