Life
1919 prikaza

Coca Cola napravljena isključivo za Staljinovog generala

General Dwight Eisenhower (lijevo) i Georgij Žukov (u sredini)
Public Domain
Bila je 1945., za to nitko nije smio znati, ponajmanje Staljin... Tako je nastala Coca Cola potpuno različita od originala

Bila je to planetarna senzacija kad je Coca cola 1985., nakon 99 godina više ili manje iste formule, lansirala svoj novi proizvod New Colu. Malo je kome, međutim, bilo poznato da je sasvim novi proizvod kompanija u tajnosti lansirala još četiri desetljeća ranije, "White coke", i to po izričitoj narudžbi, u najstrožoj tajnosti, za najvećeg sovjetskog ratnog veterana, generala Georgija Žukova. Mark Pendergrast napisao je u knjizi "Za Boga, domovinu i Coca-Colu" da je gazirano piće u Drugom svjetskom ratu bio artikal koji je kao malo što drugo bio u stanju podići moral. I to na obje strane fronte. Posljedično, bilo je to piće kojega je uvijek bilo izrazito premalo.

Na jednoj aukciji u Italiji Pendergrast je zabilježio da je jedna boca dosegnula cijenu od 4000 dolara. "Vidio sam jednom prilikom četvoricu vrlo visokih časnika kako su otvarali bocu Coca cole", napisao je jedan vojnik u svojim bilješkama, "kao da je riječ o boci cordon rougea iz 1929." Piće je postalo sinonim za SAD, simbol slatke demokracije, odnosno zašećerenog imperijalizma. Ovisno o tome gdje je obitavao onaj koji ju je pio. Coca cola je imala uspjeha kod svih i do kraja Drugog svjetskog rata, podigla je 60 punionica diljem Europe i Pacifika, nerijetko iza neprijateljskih linija. Jedan od najvećih obožavatelja Coca cole bio je general Dwight Eisenhower, odgovoran i za snabdijevanje američkih trupa, ali i za predstavljanje tog pića generalu Žukovu.

Žukov je bio najodlikovaniji vojnik u SSSR-u, žestoki vođa koji nije imao milosti prema nikome, koji je prvo obranio Moskvu od u povijesti nezabilježenog naleta Hitlerovog ratnog stroja, koji je potom uništio Hitlerovu vojsku oko Staljingrada, slomio opsadu Lenjingrada i na kraju nacističku vojsku stao progoniti sve do Berlina. Onaj koji je takvog čovjeka upoznao s Coca colom bio je upravo Eisenhower. Dvojica generala jako su se poštovali, pa mu je tako američki kolega prvom prilikom natočio svoje omiljeno piće. Debeljuškasti sovjetski general trgnuo je iz čaše onako kako bi to učinio i s, primjerice, votkom, zbog čega se na trenutak zagrcnuo od navale mjehurića u nos, a Eisenhower se smijao.

Rat je ubrzo završio i Žukov je povukao svoje veze kod Amerikanaca kako bi naručio još. Problem je bio to što je Coca cola bila zabranjena u SSSR-u i što bi Staljin bio jako nezadovoljan da je doznao da njegov glavni general u tolikoj mjeri cijeni jedan od glavnih simbola imperija svog ideološkog neprijatelja. A biti onaj kojim je Staljin nezadovoljan, nikada nije bilo zdravo. Žukov je zato imao posebne upute za svoju tajnu narudžbu. "Nipošto ne smije izgledati kao američki proizvod. Ne stavljate to u one boce smiješnog izgleda. I promijenite boju", zahtijevao je Žukov.

Narudžba je išla, ne bi čovjek ni danas vjerovao, preko samog predsjednika SAD-a Harryja Trumana, tako da je on osobno angažirao glavnog čovjeka Coca cole za Europu Mladina Zarubicu da izvoli naći kemičara koji će piću promijeniti boju u tekućinu savršeno bistru poput votke i potom ga pakirati u obične boce s crvenom zvijezdom petokrakom. "Moja prva pošiljka Žukovu bila je 50 paketa. Bijela Coca cola za crvene Ruse. Bila je to duboka, mračna tajna", svjedočio je puno godina poslije Zarubica.

Tajna nije otkrivena čak niti 1957. kad ga je Nikita Hruščov prisilno umirovio. Na tržište SSSR-a Coca cola je legalno došla tek 1985., iste godine kad je u SAD-u lansirala New coke. U 2014. čak niti sankcije zapadnih zemalja Rusiji nisu bile u stanju spriječiti da dvije milijarde pakiranja Coca cole nađu put do 589 milijuna potrošača u Rusiji i 28 susjednih zemalja. A sve je počelo sa samo jednom mušterijom i narudžbom od 50 paketa.