Čovjek koji je otkrio kako pobijediti na lotu

Uočili u rujnu 2015. da je lutrija iz Wisconsina 2008. isplatila 783.257 dolara čovjeku iz Teksasa Robertu Rhodesu koji je tražio da novac prebace na račun njegove tvrtke. Izvlačenje je bilo 29. prosinca 2007. istog dana kada je u Iowi izvučeno onih 16,5 milijuna dolara tri godine poslije. A Rhodes je bio Eddiejev najbolji prijatelj. Sand je stalno kopao po laptopu. Uočio je Kylea Conna iz Teksasa koji je na lutriji u Oklahomi dobio 644.478 dolara. Tommy Tipton je imao tri prijatelja Conna na Facebooku. Sand je usporedio telefonske pozive jednog i drugog i pronašao vezu.

Istražitelji su uhvatili i to da su u Kanzasu dva listića, s dobicima po 15.402 svaki, uplaćeni 23. prosinca 2010., istog dana kad je i Iowi Eddie uplatio svoj listić. Pa su istražili telefonske pozive i našli da je tog dana on vozio kroz Kanzas prema Teksasu na odmor. Jedan od listića je bio na ime Christophera MyCoulskeyja, drugi na ime žene iz Iowe Amy Warrick. Oboje su bili Eddiejevi prijatelji. Jednoj jutra su joj pokucali na vrata. Rekla je da je njena veza s Eddiejem bila platonska nakon jednog dejta. Tipton joj je rekao da on ne može podići dobitak zbog svog posla. Pa joj je ponudio bitan dio dobitka ako ga ona podigne.

Opasna psihologija Life Mračne tajne kasina: Ne žele da ovo znate

„Svi ti ljudi dobili su ponudu da učine nešto što je pomalo sumnjivo, ali nije ilegalno“, rekao je Sand. Istražitelji su sada imali šest slučajeva. Ali je ostalo pitanje, kako je on to učinio? Sve dok nisu istražitelji u Wisconsinu otkrili da u skladištu imaju kompjutorske generatore koji su se koristili 2007. za jackpot, iz doba kad je Robert Rhodes osvojio skoro 800.000 dolara. Wisconsin je unajmio stručnjaka Seana McLindena kako bi istražio diskove koji, za razliku od onih u Iowi, nikada nisu pobrisani. 7. siječnja 2016. David Mass, pomoćnik glavnog državnog odvjetnika iz Wisconsina, nazvao je Sanda i rekao mu da pogleda mail.

Tamo se nalazio dokument sa 21 retkom „pseudokoda“, takvog koji je bio dovoljno mali da ne izazove sumnju, da ga se ne može pronaći osim ako se zna točno što se traži. Bilo je to dovoljno za nagodbu s Tiptonom. On je priznao, a u zamjenu je rekao kako točno lutrije mogu unaprijediti svoju sigurnost. Tiptonov program zvao se QVRNG.dl: Quantum Vision Random Number Generator. Tipton je rekao da mu plan uopće nije bio da se obogati, nego da pokuša probiti sustav. Samo onda... „To mi je bilo kao, uh, pa ja to mogu, od toga se može i živjeti.

Da je bila riječ o nečem poput mafijaškog posla, ja bih im dao to, a oni bi na sve strane osvajali lutriju. Nitko ne bi znao. Ali, ja nemam veze s mafijom. Ne znam nikoga. Davao sam dobitke prijateljima i obitelji“, priznao je. A sve je počelo prije više od jednog desetljeća kad se u firmi susreo s jednim službenikom koji je bio liberal i s kojim se uzajamno zadirkivao jer je Tipton bio konzervativac. „Hej, jesi li unutra ugurao kakve tajne brojeve“, rekao mu je ovaj. „Kako to misliš?“ „Pa, znaš, ti možeš upisati koje god želiš brojeve jer ti si onaj koji piše software.“

YouTube

Tako je došao do prve ideje. Ideja je rasla, pa je pomislio da bi baš mogao pokušati. Bio je to jednostavan kod, dijelom kopiran s interneta, ubačen od strane čovjeka koji je bio zadužen za sigurnost sustava organizacije koja je vodila više od 30 lutrija diljem SAD-a. A kako kompjuteri tih lutrija nasumice generiraju brojeve? Naprosto su povezani s Geigerovim brojačem koji mjeri razinu radioaktivnog izotopa u zraku, Americija 241. Očitanja su u dugim brojčanim kodovima koji kompjutori propuštaju kroz algoritam koji ta očitanja pretvaraju u brojeve lota i to je to.

Tiptonov dodatni kod radio je pak to da je, u dane kad je to Tiptonu odgovaralo, oko praznika, kad ne bi bio na poslu, umjesto nasumičnog broja iz očitanja iz Geigerovog brojača, ubacivao unaprijed odabrani broj koji je algoritam onda pretvarao u dobitnu kombinaciju. Umjesto skoro 11 milijuna mogućih kombinacija, na taj način je ispadalo samo njih nekoliko stotina. To nitko nije znao osim Tiptona. Prvi put je to učinio za izvlačenje lutrije u Coloradu 23. studenog 2005. Napisao je sve moguće kombinacije i poslao svom bratu. „Ako želiš imati šansu dobiti, moraš odigrati sve ove kombinacije“, rekao mu je.

Rekao mu je da nije siguran, ali da je to plod njegovih analiza. Tako je krenulo. Na sudu se nagodio da mu brat dobije samo 75 dana zatvora. Sebe je pak opisao u stilu Robina Hooda. Novac je davao ljudima kojima je trebao. Brat mu je imao petero djece. Prijateljica mu se upravo zaručila. „Ja nisam trebao novac“, rekao je. Sudac je primijetio da Tipton racionalizira svoje postupke, da misli da to nije bilo ilegalno, nego da je samo koristio rupu u sustavu. Tipton je govorio da se to nije puno razlikovalo od trgovine pomoću povjerljivih informacija.

Dobitak i gubitak Life Mračne tajne lutrije: Ne žele da ovo znate

Njegov branitelj rekao je da je to suštinski poput brojanja karata u kockarnici. Nije pištoljem pljačkao kazino, samo je varao kuću. Tužiteljstvo je tvrdilo da se on ne razlikuje od običnog lopova, s jedinom razlikom što je u ovom slučaju on dobio ključeve dućana sa slatkišima. Tipton je ustrajao na tome da je u sve krenuo iz puke radoznalosti i da je sa iznenađenjem shvatio da mu je uspjelo, da je kod ubacio samo jednom. A kad je kod odobrilo nadležno tijelo, kod se proširio po mašinama diljem zemlje. Tijekom suđenja Sand se s njim rukovao. Iz poštovanja.

A na kraju suđenja Tipton je dobio 25 godina zatvora uz obavezu da vrati 2,2 milijuna dolara. Prema zakonima u Iowi, to znači da može očekivati da se na uvjetnoj slobodi nađe nakon odsluženih sedam godina. A Sand, nakon rješavanja tog slučaja, nekoliko mjeseci poslije, dao je otkaz. Rekao je da se želi kandidirati za državnog inspektora kako bi istraživao vladine zloporabe i prevare. „Nisam mogao u to krenuti prije nego što rasvijetlim ovaj slučaj. Rješavanje toga za mene nije bilo zadovoljenje, nego oslobađanje.“

Priča je u najvećem dijelu preuzeta s New York Timesa