Misterija njezina nestanka i dalje zbunjuje stručnjake, a niz teorija pokušava odgonetnuti kako su izgledali njezini posljednji dani.
Amelia Earhart zagazila je u Tihi ocean i popela se na svoj potonuli i uništeni zrakoplov Lockheed Electra. Upalila je motor, pa zatim radio i poslala u svijet poziv u pomoć, ovaj put očajniji nego što je bio onaj prije. Shvatila je kako plima postaje sve veća i uskoro će povući zrakoplov i tako ju u potpunosti odsjeći od civilizacije i bilo kakve mogućnosti spašavanja.
Diljem svijeta njezin poziv u pomoć čuli su mnogi. Čula ga je i jedna 15-godišnjakinja u na Floridi. Opisala je taj očajni poziv u pomoć i rekla kako je čula riječi: "Pomozite čim prije, voda je do koljena, izbavite me".
Kućanica u Torontu čula je nešto kraću poruku, no ništa manje strašniju: "Voda nam je ušla, nećemo moći dugo izdržati".
Ove mučne snimke, kako smatraju u International Group for Historic Aircraft Recovery (TIGHAR), bile su zapravo posljednji trenuci života Amelie Earhart. Oni su analizirali niz poziva u pomoć koji su se mogli čuti danima nakon njezina nestanka.
Tog ljeta 1937. godine trebala je postati prva žena koja je avionom preletjela cijeli svijet. No umjesto slavlja tog povijesnog pothvata, kako kaže jedna od teorija TIGHAR-a, ostala je nasukana na pustom otoku i očajnički pokušavala pozivati pomoć.
Earhart i njezin navigator Fred Noonan poziv u pomoć mogli su poslati samo u trenucima dok je plima bila mala, kako ne bi poplavila motor, razmišljaju teoretičari koji pokušavaju otkriti što se zapravo dogodilo. To je ograničilo njihove mogućnosti na samo nekoliko sati svake noći.
Nije to bilo dovoljno pa su ovi nasukani brodolomci nažalost preminuli. No te povijesne poruke dokaz su, kako kaže direktor TIGHAR-a Ric Gillespie, kako par nije poginuo ubrzo nakon pada u ocean, kako je dosada smatrala američka mornarica.
"Ovi aktivni trenuci te periodi tišine i činjenica kako se poruke mijenjaju 5. srpnja kada postaju zabrinuti zbog vode, u tome leži priča", naglašava Gillespie.
Neke dijelove njezinih posljednjih poruka čuli su članovi vojske i ostali koji su ih tražili, naglašava Gillespie. Ostale su čuli i oni koji su slušajući radio slučajno naletjeli na njezin poziv u pomoć. Sve te poruke odbacila je američka mornarica, koji su zaključili kako je njezin avion potonuo negdje u Tihom oceanu.
Gillespie pokušava osporiti ta otkrića već nekoliko desetljeća. On vjeruje kako je Earhart provela svoje posljednje dana na Gardner Islandu, današnjem Nikumaroru, nenaseljenom otoku u sastavu Kiribata. Možda je bila i ozlijeđena, Noonan najvjerojatnije i teže, no nisu poginuli prilikom udara u more.
2. srpnja 1937. godine netom nakon što je njezin zrakoplov nestao, američka mornarica poslala je obavijest svima. Zamolili su sve koji imaju radio i da slušaju frekvencije koje je ona koristila na svom putu. Nije to bio lagan zadatak. Njihov radio bio je dizajniran samo za komunikaciju unutar nekoliko stotina kilometara, a ocean je bio puno, puno veći, piše The Washington Post.
Oni koji su slušali njezine frekvencije čuli su signal koji je dao nagovijestiti da netko priča, no većina ipak nije čula ništa. Ostali su čuli nešto što su sami objasnili kao loš pokušaj Morseovog koda. No zahvaljujući znanstvenim načelima sekundarne frekvencije ostali su čuli puno više. Kao dodatak primarnim frekvencijama "odašiljač je isključio sekundarne frekvencije", stoji u njihovim dokumentima. Takve frekvencije mogu prelaziti velike udaljenosti ali njihov jasan prijem je nepredvidljiv.
Što znači da su njezine pozive upomoć čuli ljudi koji su se našli u pravom trenutku ispred svojih radio uređaja.
U njihovom izvješću tako stoji:
Diljem sjeverne Amerike nepoznati ljudi bili su iznenađeni što su neočekivano čuli pozive upomoć Amelie Earhart. Obavijestili su svoje članove obitelji, lokalne vlasti i novinare. Neke informacije istražile su vlasti i utvrdile kako su točne. Ostale su bile odbačene i prepoznate tek godinama nakon. Iako je takvih primjera bilo malo, prijemi poruka svjedoče o strašnoj sceni koja se tada događala.
Plima je Earhart i Noonana natjerala da se drže strogog rasporeda, traže sklonište, zaštitu od sunca i hranu tijekom užarenog dana, a navečer odlaze do letjelice kako bi pokušali putem radija pozvati pomoć.
U SAD-u su ljudi čuli djeliće signala koji su ukazivali da je netko u nevolji. Tako je 3. srpnja Nina Paxton, iz Ashlanda, rekla kako je čula njezin glas i nerazgovijetnu poruku s nekoliko jasnih dijelova. Rekla je kako je na "malom otoku pored...", tada je spominjala oluju i kako jako puše vjetra.
"Morat ćemo otići odavde. Ne možemo ovdje ostati dugo", rekla je Earhart.
Misterija obavija njezin nestanak već 81 godinu, a TIGHAR nije jedina organizacija koja pokušava otkriti što se dogodilo. Gillespie je samo jedan od istraživača koji su posvetili svoje vrijeme i resurse u pokušaju da odgonetnu jednu od najveći zrakoplovnih misterija svih vremena.
Mike Campbell, umirovljeni novinar i autor knjige Amelia Earhart: The Truth at Last, inzistira na tvrdnji kako su Earhart i Noonana zarobili Japanci na Maršalovim Otocima. Mislili su kako su američki špijuni. Oni su umrli u zatočeništvu nakon strašnog mučenja.
Elgen Long, veteran iz mornarice i stručnjak o njezinom nestanku, napisao je knjigu i tvrdi kako se njezin zrakoplov srušio u ocean i potonuo. Gillespie kaže kako dokaza koji podržavaju njegovu teoriju o Gardner otoku ima sve više. On vjeruje kako su poruke koje su slane tijekom tih šest dana dolazile od Earhart i povremeno Noonana.
Također vjeruje i kako su kosti koje su pronađene na tom otoku 1940. godine bile njezine no da su pogrešno identificirane i odbačene. Vjeruje kako je ona umrla na otoku a njezin zrakoplov je progutao Tihi ocean.
No svjestan je kako je javnosti potrebno više od ovih tvrdnji.
"Znamo kako javnost očekuje i zahtjeva nešto jednostavno. I isto tako svjesni smo da živimo u trenucima prekomjernog poricanja i u znanosti", naglašava.
