Cijelo sam vrijeme živjela u strahu od toga, da ako ne budem slušala, Alfredo će poslati nekog u selo da ubije moju majku. Stoga sam bila poslušna, a u New Yorku mi je Alfredo počeo i vjerovati. Dao mi je vlastiti mobitel, većinom kako bi mogla dogovarati sastanke s klijentima. No, još uvijek me tukao.
Jednom kad na telefon razgovarala sa svojom majkom i htjela joj reći što se zapravo događa, uletio je u sobu, izbio mi telefon iz ruke i udario me tako jako u trbuh da sam počela krvariti. Njegova sestra mi je dala čašu pive pomiješanu sa žlicom šećera te me prisilila da u sebe stavim spužvu. Moja unutrašnjost je gorjela, no morala sam ići raditi.
Jedan dan, kad se pružila dobra prilika, nazvala sam sestru i uspjela joj ispričati sve. Obećala je da će mi pomoći.
Bila sam na putu za Boston i na putu za "druženje" sa 80 muškaraca. Tog je dana jedna od mušterija pokušala opljačkati bordel i usmjerio je pištolj prema meni. Pustio me kad sam mu rekla da sam već zvala policiju. Bio je to blef, ali je nekim čudom uspio. No znala sam da pod hitno trebam van iz tog pakla.
Mjesec dana nakon povratka u New York, počela sam pakirati svoju odjeću. Alfredo je ušao u sobu i počeli smo se svađati. Izbacivao mi je odjeću iz kofera i unosio mi se u lice, no rekla sam mu da, ako me udari, ću vikati toliko jako da će susjedi pozvati policiju, kojima ću reći sve što se događa.
Bilo je toliko bijesan da mi je strgnuo lančić s vrata i bacio me na pod. No, samo sam ustala i otišla iz stana, bez odjeće. Nazvala sam svoju sestru i otišla u konzulat Meksika. Poslali su me u sklonište Sanctuary for Families
Pomogli su mi da dobijem vizu i ostanem u New Yorku. Također su sredili i vizu za moju majku, kojoj su Alfonso i drugi svodnici prijetili.
Nakon mog bijega, Alfredo je nazvao moju majku i rekao joj sve - samo u svojoj verziji, kako je cijeli posao bila moja ideja i kako sam pobjegla s drugim muškarcem. Moja mama sad živi sa mnom u NY, i unatoč svemu što smo prošle, dobro se slažemo.
Ne znam što se točno dogodilo s Alfredom, mislim da se odselio natrag u Meksiko. Pomažem američkim vlastima da ga pronađu i privedu s informacijama koje imam. Želim pravdu zbog onog što mi je učinio, ali što će sigurno i u budućnosti činiti drugim sirotim djevojkama.
Ja se više nikoga ne bojim. Danas imam sina, koji nije rezultat mog prošlog života. Učim engleski, radim u restoranu i sanjam kako ću postati kuharica nakon što završim kulinarsku školu. Kad sam kod kuće sa sinom, pečem kolače kako bi dodatno zaradila. Na svoj najdraži kolač šlagom ispisujem SLOBODA.
Nakon svega, još uvijek imam nade.
